Tužbu je pokrenula 22-godišnja Moskovljanka Ana Klevets koja nakon studija prava nije mogla pronaći posao u svojoj struci pa je pomislila da bi mogla raditi kao vozačica u metrou. Nakon što je odbijena na osnovi spolne diskriminacije, podnijela je tužbu.

Slučaj je privukao pažnju javnosti jer po Zakonu o radu – koji korijene vuče još iz vremena Sovjetskog Saveza – postoji lista od 460 poslova koje žene ne smiju obavljati jer su 'preopasni ili psihički prezahtjevni za njih'.

Dok ruski ustav garantira iste mogućnosti zaposlenja muškarcima i ženama, u članku 253. Zakona o radu izričito se navodi da žene ne mogu obavljati poslove koji zahtijevaju 'teške psihičke' napore, poslove u kojima vladaju 'opasni uvjeti rada, kao ni poslove u podzemlju'.

Žene u Rusiji ne mogu biti ni kad bi htjele: vatrogasci, dimnjačari, rudari, ronioci, pirotehničari, kovači, radnice u željezarama, vozačice vlakova…

Valerij Košev, odvjetnik koji je zastupao ministarstvo u ovom slučaju je izjavio kako je zabrana rada ženama kao vozačicama metroa 'razumljiva' piše Moscow Times.

'Kako za same žene, tako i sve druge ljude, i najmanja mogućnost rizika od nesreće treba biti isključena', rekao je on.

Žene u Rusiji s druge strane mogu upravljati svim ostalim vozilima javnog prijevoza, i to naveliko čine, autobusima, tramvajima ili trolejbusima.

No ruski metro ima problema s pronalaženjem dovoljnog broja ljudi koji mogu upravljati metrom, jer samo oko 20 posto prijavljenih prođe liječnički pregled za taj posao.

Ana Klevets je ipak iz svega izvukla korist, jer ju je metro zaposlio u svojoj pravnoj službi.