Otkako su Željko Jovanović, Slavko Linić i još pokoji, manje glasni riječki političar preselili u Zagreb, političke scene u Rijeci gotovo da i nema. Dakako, ti su ljudi nastavili popunjavati medijski prostor, ali s drugih, visokih državnih funkcija, a HDZ, s kojim su se dotad redovito prepucavali, raspao se. I Zlatko Komadina je početkom godine otišao u metropolu, no brzo se vratio. Vidoje Vujić preuzeo je njegovo mjesto župana Primorsko-goranske županije, koje se Komadini sada, nakon dugog odmora, ponovo omililo pa se priprema za kandidaturu. Suparnik bi mu trebao biti novljanski gradonačelik Oleg Butković, šef novooformljenog županijskog HDZ-a, no upitno je jer ga istražuje DORH.

Neki još uvijek ne mogu povjerovati da se Brodogradilište Kraljevica, s tradicijom od 300 godina, u ožujku ugasilo. Radnici su dobili otpremnine, ali su ostali bez posla. Trećemajci su ogorčeni ponašanjem uprave i većinskog vlasnika, odnosno države, prema brodogradilištu te ne znaju kakva im se sudbina piše. Na novinarsku opasku 'čekaju vas u 3. maju', ministar gospodarstva Radimir Čačić u studenome je, za posjeta Sveučilištu u Rijeci, rekao: 'Pa što onda? Kao što nisam bio u drugim brodogradilištima, nisam ni u 3. maju. Vjerujte, imam sasvim dovoljno posla.' Par dana kasnije, Čačiću je stigla sudska presuda te se povukao iz ministarske fotelje, u koju je sjeo Ivan Vrdoljak

On za Kraljevicu u stečaju najavljuje moguću obnovu proizvodnje (manja sportska i luksuzna plovila), uz zapošljavanje nekoliko stotina radnika, nakon što se pravno riješi davanje prostora u koncesiju zainteresiranim poduzetnicima, dok je za kupnju udjela 3. maja zainteresiran pulski Uljanik.

Osiromašeni dinaši u nekoliko su navrata blokirali ulaz u tvrtku, kao i Krčki most, kako bi privukli pažnju i dobili svoje neisplaćene plaće, no sve su vrijeme, zbog sigurnosti lokalnog stanovništva, ipak ostajali uz pogone omišaljske Petrokemije koji stoje više od godinu dana, a u kojima se nalaze rezervoari s opasnim kemikalijama i otrovima. Vlada je preuzela sudbinu nekad Ježićevog Diokija u svoje ruke, u Omišlju su se često pojavljivali potencijalni investitori, a nakon nekoliko propalih najava u Dinu napokon ulazi turski Caliskan koji uplaćuje sredstva za isplatu dijela zaostalih plaća. Ipak, proizvodnja se još uvijek nije pokrenula, a u tijeku je i predstečajna nagodba u sklopu koje bi se trebao napraviti dogovor s vjerovnicima. Ono što svi najviše iščekuju je konačna prodaja dijela zemljišta HEP-u i Plinacrou za izgradnju LNG terminala, nakon čega bi dinaši trebali dobiti svoje zaostatke, a tvrtka se konačno vratiti na stare staze.

Nešto južnije, početkom srpnja, konačno je dovršen komadić ceste prema Stinici pa su se trajekti za Rab nakon 49 godina iz Jablanca preselili u obližnju novu luku.

Petsto ljudi zaposleno je u novom riječkom Zapadnom trgovačkom centru, a ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić u svibnju je zajamčio u Rijeci da će se naći sredstva za cestu D-403 (spoj zapadnog dijela luke sa zaobilaznicom), koja bi trebala biti gotova 2017. godine, kada se planira i završetak izgradnje kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali, vrijedan 70 milijuna eura.

Lijepa vijest stigla je u studenome iz Dječje bolnice Kantrida - mali pacijenti koji se liječe na Odjelu za hematologiju i onkologiju preselili su u novouređeni prostor, koji se na drugom katu polikliničke zgrade proteže na 320 kvadratnih metara. Potpuno suprotna vijest, nedostatak sredstava za lijekove za male pacijente, sredinom travnja je, zahvaljujući roditeljima, buknula u Rijeci i preko medija dospjela do ministra zdravlja Rajka Ostojića. Sredstva su brzo osigurana, lijekova kasnije nije nedostajalo, a djeca sada borave u prostoru u koji je uloženo 3,2 milijuna kuna (800 tisuća kuna u humanitarnoj akciji prikupila je Udruga za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima Krijesnica, 138 tisuća kuna darovali su građani i tvrtke, 250 tisuća kuna donirao je Grad Rijeka, po milijun kuna dali su Vlada i Ministarstvo zdravlja).

Ostojić je u studenome obišao i Hospicij, čiji je osnivač Caritas Riječke nadbiskupije, te je najavio da će 2013. ući u mrežu HZZO-a. Troškove rekonstrukcije zgrade i preuređenja prostora u iznosu od oko 8,5 milijuna kuna osigurala je Riječka nadbiskupija, a Županija i Grad financirali su s po milijun kuna.

Ured Riječke nadbiskupije u godini za nama proslavio je 10. obljetnicu, a ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić tom je prigodom u svibnju izjavila da država dobro surađuje s Crkvom. 'Riječka nadbiskupija radi dobre i vrijedne programe u potpori obiteljima, roditeljima koji nisu sami u stanju pronaći rješenja, pogotovo onima koji dobiju dijete s nekim poteškoćama', rekla je.

Grad je odlučio nastaviti pomagati djelatnost knjižara i antikvarijata kako bi opstale u ovim teškim, kriznim vremenima pa im je 50-postotno umanjenje iznosa zakupnine za poslovne prostore koje koriste produžio i u 2013.

U drugoj polovici 2012. bilo je i smrada koji se s Marišćine, gdje se prema Prostornom planu PGŽ iz 2000. gradi Županijski centar za gospodarenje otpadom, širio sve do zapadnog dijela Rijeke. Nakon što je smetlište Viševac zatvoreno, smeće se ondje baliralo i prevozilo na Marišćinu, na drugi kraj općine Viškovo. Vrućine su pritom donijele svoje, iz bala se širio nesnosan smrad, a nezadovoljni građani su prosvjedovali, blokirali prolaz kamionima Čistoće, no u naumu da Marišćina ne bude županijsko odlagalište nisu uspjeli. Bale i ostali otpad, privremeno odloženi u tri kazete, bit će po izgradnji MBO postrojenja obrađeni.

Riječki sport u 2012. bio je u znaku talijanskog bogataša Gabrielea Volpija. Njegova ekipa je nakon vaterpolo kluba Primorje krenula i u preporod nogometnog kluba s Kantride, a iako rezultati još uvijek nisu na pravoj razini, situacija je u odnosu na prošla vremena gotovo idilična. Klub je financijski stabilan, dugova nema, a nogometaši su svladavši na Kantridi i Hajduk i Dinamo navijačima priuštili sjajne trenutke. Osim na sportskom, klub je rastao i na ostalim područjima, što je direktna zasluga agilnog predsjednika Damira Miškovića. Iako se Volpi povukao iz vaterpola, riječko je Primorje konačno baš ove godine skinulo 'bauk' Juga. U vitrine viceprvaka Europe je napokon došao i trofej, osvojen je Kup Hrvatske, a riječki vaterpolisti u drugom dijelu godine nisu znali za poraz.

Odbojkašice Rijeke opet su nedodirljive u Hrvatskoj, a ove su godine medalje s velikih natjecanja u Rijeku dolazile sa svih strana. Jelena Kovačević je svjetska viceprvakinja i europska prvakinja u karateu. Snježana Kramar je u Rijeku donijela prvo pojedinačno kuglačko zlato nakon 1982. godine i Biserke Perman, a Nives Mladinić je postala svjetska prvakinja u boćanju. Sve u svemu, sasvim pristojna godina za riječki sport.

Rijeka je, prema Lotusovu istraživanju, zadržala titulu najtrasparentnijeg grada koju je ponijela još 2009. Iduće godine čeka nas ulazak u Europsku uniju ('za' je na referendumu početkom godine bilo 43.276 Riječana, a 'protiv' tek njih 18.719), a čekaju nas i lokalni izbori u svibnju. Građani će tada moći odlučiti tko će voditi grad na Rječini. Zasad su poznata tri kandidata: ponovo SDP-ovac Vojko Obersnel, Predrag Šustar iz redova Hrvatskih laburista i Danko Švorinić iz Liste za Rijeku.