MK: Kako si, jesi se odmorila od dalmatinskog mini-toura? S kojim si koncertom najzadovoljnija?

Sara: Pa jesam lagano. Svugdje je bilo stvarno lijepo. Počevši od Dubrovnika i predivnog parka Orsula koji je valjda najljepša ljetna pozornica koja se može poželjeti, zatim Makarska za koju sam emotivno vezana jer sam tamo slavila rođendan nakon osvojenog Porina i Split gdje smo, ja mislim, odsvirali najbolji koncert do sada.

MK: Nadam se da nisi dobila sunčanicu u Splitu. Naime, moram te pohvaliti kako si odlično podnosila vrlo visoke zahtjeve naše fotografkinje Marcelle; od ležanja na užarenim pločicama, penjanja na krov zgrade vrlo klimavim ljestvama, do vrlo oskudnog stylinga

Sara: Bio mi je gušt jer ste stvarno dobra ekipa.

MK: Jesi inače takva u životu; debelokožac, grizeš?

Sara: Što idem starija jesam. Ne da mi se ništa raditi polovično. Radim stvari 100 % i s punim srcem, sve, od muzike do međuljudskih odnosa. Živimo u poprilično površnom dobu što mi jako smeta i pokušavam živjeti suprotno.

MK: Da naši čitatelji ne bi pomislili kako smo te jedino i samo izrabljivali, moram raći kako smo te i fino nahranili i zahvaljujući našim domaćinima, obitelji Zanki koja je pripremila toč za prste polizat od morskih plodova i salatu od hobe? Jesi više riblji ili mesni tip?

Sara: Definitivno riblji. I u Zagrebu sam najsretnija kad mogu uhvatiti friške srdele na placu pa ih doma isfrigati. Drago je meni pojesti i dobar komad mesa, da se ne lažemo, ali ako moram birati između gulaša i brudeta, biram brudet.

MK: Krv nije voda. Mama ti je iz Dubrovnika.

Sara: I tata mi je iz primorja, ali slovenskog.

MK: Genijalna kombinacija. Onda ti nije mrska ni čašica?

Sara: Upravo to. Pijem i dok pričam s tobom.

MK: Šta je u čašici?

Sara: Fino bijelo vino.

MK: Jesi li povukla još koji primorski gen? Jesi više temperamentna ili si introvert?

Sara: Ma kakvi. Ja sam popriličan ekstrovert. Ne znam što bih rekla na spiku da su svi muzičari i umjetnici moraju biti introverti. Ja cijeli život navlačim gomilu ljudi oko sebe i ako je to mediteransko nasljeđe, neka je.

MK: Ravno iz Splita si otputovala u Zagreb kako bi doručkovala s Krležom? Kako je bilo na doručku?

Sara: Bilo je super. Pribojavala sam se da neće nitko doći jer je to 07.07. u 7 sati ujutro pošto je Miroslav Krleža tada rođen, ali bilo je 60-ak ljudi, većinom iz glumačkog i književničkog miljea. Ja volim te arene u kojima se mogu igrati s tišinama i gdje ljudi uistinu slušaju. Potpuno je drugačije od klubskog prostora, što ne znači da i takvi prostori nemaju svoje draži.

MK: Da imaš priliku stvarno doručkovati s nekim 'velikim' čovjekom. Tko bi to bio?

Sara: Vrlo rado bi popila kavu s Nickom Caveom

MK: Što bi mu pripremila za objed?

Sara: Spremila bi mu jedan fini rižoto. Varijanta mare e monti

MK: Što bi ga pitala uz mare e monti rižoto?

Sara: Rado bi s njim popričala o načinu na koji radi i kako razmišlja, kako kreira stvari, kako se razvijao iz albuma u album i kako taj stvaralački proces teče? I na kraju, kako ostati zdrave glave u ovom poslu?

MK: Stvarno misliš da je Cave zdrav? Ako si gledala njegov film 20000 days on Earth mogla si vidjeti da konstantno ide na psihološke seanse. Što ustvari  ne bi bilo loše da svi s vremena na vrijeme pohodimo. Jesi li ikad potražila neku takvu pomoć?

Sara: Mislim da sam još dosta mlada, ali stignem poludjeti. Meni je sam rad terapija. Vježbam svirati, fokusiram se na tekstove, proučavam muziku, primjere iz književnosti koji me pale. Drugim riječima u radu je spas.

MK: Postala si jedna od najtraženijih domaćih kantautorica i gotovo da nemaš više ni jedan slobodan vikend zbog brojnih nastupa koji su uslijedili nakon Porina, ali i Karlovačko Rock Off festivala. Ipak je potrebno 'službeno' priznanje da bi glazbenik danas 'prosvirao'?

Sara: Pa moram priznati da je meni trebalo dosta vremena da se dokažem. Bilo je dosta skepse. Onda dođe nagrada za najbolji ženski vokal na Porinu, pa za najbolju izvedbu na Karlovačko RockOff festivalu i odjednom su reflektori usmjereni na tebe. To je jednostavno tako.

MK: Kakvo ti je iskustvo bio Karlovačko Rock Off festival?

Sara: Divno jer sam upoznala hrpu sjajnih ljudi i bendova. F5, Sabina Herman s njom sam i privatno dobra prijateljica, M.O.R.T-ovci su mi sad već ekipa. Kad god sviraju u Zagrebu bar polovica spava kod mene, a onda kad sam ja u Dalmaciji obavezno prođem preko Sinja. Baš su nam zadnji put pripremili odličan roštilj. Generalno za ovako malu državu ima sjajne bendove i sjane autore i dobro je što postoji ovakav jedan poligon kao što je KarlovačkoRockOff koji široj javnosti pokazuje i medijski eksponira dobru glazbu.

MK: Osim što te Josipa Lisac jako pohvalila u intervjuu za ModuKomodu (koji možete pročitati na linku), izjavila je sličnu stvar kao i ti u jednom intervjuu:
'Treba naučiti reći ne jer inače lako izgoriš′. U kojim situacijama najčešće izgovaraš tu negaciju?

Sara: Sve više govorim ne, ne bi li pravim stvarima rekla da. E sad, prava umjetnost je prepoznati šta je šta. Počela sam paziti da ne obezvrijeđujem svoj rad i cijenu svog rada, ali i biti puno odlučnija i opreznija u razgovorima i istupima u medijima.

MK: Rekla si ne i nekakvom uvriježenom pravilu da se u hrvatskim pjesmama ne smiju koristiti psovke. Ti ih koristiš, ne mareći za ničim.

Sara: Bend koji je na mene sigurno puno utjecao su Pipsi koji nisu baš bili turbo pristojni, ali to je umjetnička forma koja je po mojem mišljenju opravdana ako je tu s razlogom.

MK: Stalno si okružena frajerima u bendu, imaš čak i muškog menađera, kako se snalaziš s njima?

Sara: Ja sam u glavi mali dečko, najbolji prijatelji su mi uglavnom muški. Igrom slučaja je tako, ali ne bi se bunila da ima još koja cura u bendu. Nemam neku distinkciju po spolovima, bitno je da bend funkcionira kao kolektiv.

MK: Jedinica si, koliko ti je to bio problem, a koliko olakšanje?

Sara: Nisam jako razmažena jer sam dugo živjela s nekoliko cimera u stanu, pa sviranje u bendu je timski sport. Do sad me nitko nije zvao na informativni razgovor. No, cijenim samoću, ali mislim da to nema puno veze s jedinicom.

MK: Živjela si neko vrijeme u Americi. Čemu te Amerika naučila, osim jeziku?

Sara: Naučila me cijeniti kad je voda iz pipe pitka, da se možeš vraćati doma noću, bez da te netko napadne, da se možeš nesmetano voziti javnim prijevozom. Zato mi je  drago da su me roditelji odlučili odgojiti u Hrvatskoj i čini mi se da se ja na ovom brdovitom Balkanu dosta dobro snalazim.

photos: Marcella Zanki

MK: Arhitektura je još jedna tvoja ljubav, ali si ju stavila na stand by zbog glazbe. Zašto?

Sara: Završila sam arhitekturu, čak sam počela i raditi u struci, ali sam sve zamrznula kad mi je krenulo s glazbom. Ustvari jedan od razloga zbog kojeg sam to napravila je taj što mi se čini da u glazbi ipak neke važne odluke mogu poduzimati ja, dok su u arhitekturi danas razni drugi kriteriji važniji od kreacije i dobrog idejnog rješenja. No, jako sam zahvalna na svemu što me naučila jer neka znanja koja mi je dala arhitektura itekako mogu primijeniti u skladanju glazbe.

MK: Koje ti je omiljeno arhitektonsko ostvarenje u Hrvatskoj?

Sara: Vitićeve zgrade. I jako cijenim pristup urbanizmu u kojem lova nije osnovni kriterij.

MK: Što slušaš u posljednje vrijeme?

Sara:Bjork, FKA twigs, Cavea, Porto Morto, Marka Lanegana, novi Blur i Pridjevi.

Kliknite na video koji je nastao totalno neplanski, a koji je snimio Žare Batinović svojim mobitelom u slow motionu. Fala Žare od srca na asistenciji! I tebi Marcella na divnim fotkama. :) Saru pratite na njenoj Facebook i Instagram stranici.

Nadam se da ste uživali čitajući ovaj intervju, baš kao što smo mi radeći ga. :)