Niko ne zna tko je i iz kojeg razloga uklonio table, no za pretpostaviti je da je to učinjeno kako se ne bi uplašili posjetitelji, narušila popularnost izletišta te kako bi se dao privid da je sve u redu.

Dio vode s ovog izvora se koristi za napajanje grada Sarajeva pitkom vodom i obavezno se dezinficira klorom prije puštanja u sistem.

Redovnu analizu vode na Vrelu rijeke Bosne rade stručnjaci u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo koji su i u svom posljednjem, kao i u brojnim prethodnim ispitivanjima kvalitete vode na Vrelu rijeke Bosne, utvrdili prisustvo bakterije escherichia coli ali i drugih bakterija i klica.

„Vrlo često se ustanovi da je voda zdravstveno neispravna, zato što sadrži povećan broj patogenih mikroorganizama“, potvrđuje za Deutsche Welle Sanela Salihagić iz Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo.

Obzirom na rezultate prethodnih analiza iz Zavoda preporučuju da se postavi trajna ploča sa natpisom "voda nije za piće", jer predstavlja opasnost po zdravlje građana.

Šefica laboratorije za kontrolu kvaliteta vode za piće KJKP Vodovod i kanalizacije Sarajevo Merima Pinjo tvrdi da se voda dezinficira klorom prije puštanja u sistem opskrbe vodom te da građani nemaju razloga za brigu, ali napominje kako je neophodna hitna zaštita jer je ilegalna gradnja uzela maha u vodozaštitnoj zoni te su ugrožena i druga izvorišta i podzemni rezervoari sa pitkom vodom.

'Mi imamo odluku o zaštiti izvorišta iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, a još nije donesena odluka u novije vrijeme koja će jasno i precizno definirati što se smije, a što ne smije u zaštitnoj zoni“, kaže Pinjo.

Dodaje i kako su brojni stambeni objekti uz Aleji, popularnom šetalištu od Vrela Bosne do Ilidže, koje se nalazi u vodozaštitnoj zoni, ilegalno izgrađeni.

„Poslije rata su ti ljudi dobili građevinske i urbanističke dozvole, a ja ne znam kako. Imaju i kanalizaciju, a niko ne zna gdje ide ta kanalizacija, jer mi na tom lokalitetu nemamo kanalizaciju kojom upravljamo. I to je prva vodozaštitna zona“, kaže Pinjo.

Ekolozi glavne uzroke zagađenja vide u masovnoj i neplanskoj gradnji stambenih i apartmanskih objekata, posebno na planini Bjelašnici i Igmanu koje se nalaze iznad Vrela Bosna i Sarajevskog polja. Na planini Bjelašnici posljednjih godina intenzivirana je gradnja i tu je jedno ogromno gradilište. Velika šumska prostranstva zamjenjuju se betonom i asfaltom.

Podno tih planina su vode Vrela Bosne i Sarajevskog polja, odakle dolazi 80 posto vode koju piju građani Sarajeva, kaže Anel Podić iz nevladine organizacije Ekoakcija, te dodaje kako je izvorska voda ugrožena.

Gradnja sportskih, stambenih i turističkih objekata na planinama oko Sarajeva je započeta za vrijeme Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. U međuvremenu su kanalizacijske cijevi zbog neodržavanja počele pucati te su otpadne vode završavale u podzemnim i izvorskim vodama.

„Ukoliko se nastavi istim tempom Sarajevo može ostati bez pitke vode, koja je već sada narušena, ako se ne izvrši dodatna revitalizacija kanalizacionih i drugih odvodnih kanala koji se koriste na Igmanu i Bjelašnici“, smatra akademik Muriz Spahić sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.

On dodaje i kako svi putni pravci koji vode prema Igmanu i Bjelašnici nisu adekvatno zaštićeni jer se padavinske vode slijevaju sa putne komunikacije odlaze u krško podzemlje te izlaze kao zagađene na izvorištu rijeke Bosne.