Iskazi očevidaca koji su sa scijentolozima putovali na Haiti otkrivaju pune razmjere nepripremljenosti scijentoloških misionara i njihovu nesposobnost da se nose s katastrofom takvih razmjera.

Ne treba naročito napominjati da je liječenje dodirom medicinski nonsens, dakle da je konkretan učinak takvog liječenja jednak nuli. No scijentološki misionari na Haitiju nisu nimalo bezopasni.Naime, za gotovo sve humanitarne radnike je izuzetno teško uhvatiti let za Haiti jer su transportni kapaciteti i više nego ograničeni, naročito ako se u obzir uzme katastrofalno stanje zračne luke u Port-au-Princeu.

Ravi Somaiya, koji je za američki Gawker.com pisao o putovanju na Haiti sa scijentolozima, navodi da su dotični 'potpuno nepripremljeni za odlazak u bilo koju zemlju Trećeg svijeta, a kamoli u zemlju pogođenu takvom katastrofom kao Haiti'.

Jedna od misionarki je u zrakoplov za Haiti ušla u dizajnerskim kaubojskim čizmama, a na pitanje je li ponijela kakvu čvršću obuću, odgovorila je: 'Ne, sigurna sam da će ovo biti dovoljno.'Jedan je pak misionar otkrio da se nije potrudio ponijeti ni sapun ni toaletni papir ni hranu, dodavši kako će 'sve to kupiti na aerodromu u Port-au-Princeu'.

Scijentolozi sa sobom nisu poveli nikoga tko govori kreolski jezik, a njihov način rada je posebno zanimljiv - njihovi misionari jednostavno su počeli ulaziti u bolnice i 'liječiti' pacijente polaganjem ruku.

Jedna je medicinska sestra rekla kako scijentolozi doslovce čine štetu. Naime, davali su hranu ljudima koji su bili predviđeni za kirurške operacije, što je naknadno dovelo do komplikacija.