NEODGOVORNI VLASNICI

'Šetanje psa po kvartu postalo mi je noćna mora'

29.02.2016 u 13:39

  • +3

Ivana Jurić i stafordski terijer u Trnskom

Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Bionic
Reading

Da je strah glavni izvor predrasuda i da ih je teže razbiti nego atom, dokazuje se svakog dana, baš kao što gotovo svaki dan vlasnici pasa koji su uvriježeno, ali istovremeno i neopravdano meta predrasuda nailaze na probleme koje je gotovo nemoguće riješiti i iskorijeniti. Radi se, naime, o vlasnicima stafordskih terijera koje uredno šeću na povodcu, a meta su ostalih pasa koje ne pripadaju skupini pasa od kojih zaziru neupućeni, a koje neodgovorni vlasnici šeću bez povodca. Vlasnicima staforda ne preostaje ništa do svakodnevnog upozoravanja neodgovornih vlasnika i komunalnih redara što u većini slučajeva prema njihovim iskustvima podsjeća na borbe s vjetrenjačama

Ivana Jurić iz Trnskog vlasnica je trogodišnjeg umiljatog stafordaZeusa u što smo se sami uvjerili, a odnedavno je i majka tek nekoliko mjeseci starog dječaka te joj pas pravi društvo u šetnji kvartom. No te šetnje iz dana u dan zbog neodgovornih vlasnika drugih pasa pretvaraju se u noćnu moru.


'Nijedna šetnja sa Zeusom ne prođe bez stresa. Zeus je uvijek na povodcu i pod mojim nadzorom. No kvart je prepun vlasnika pasa koji svoje ljubimce šeću bez povodca pa se zaletavaju na mog psa. Na mog psa redovito nasrću psi svih pasmina, uzrasta i karaktera, a ja sam nemoćna. U jednoj ruci su dječja kolica, a u drugoj pas na povodcu. Budući da je Zeus školovan i pouzdan, on ne reagira, ali nasrtaji na njega su u toj mjeri učestali da sam morala pribaviti ogrlicu sa šiljcima', ispričala je za tportal vlasnica dodajući kako je unazad tri godine zabilježila četrdesetak napada, a dodatno je pod stresom jer u šetnju često vodi i svojeg novorođenog sina u kolicima.

'Psi bez nadzora su posvuda i vrebaju iza svakog kuta. Jednostavno sam nemoćna, a Zeus je pod stalnim stresom zbog ozljeda koje su mu nanijeli drugi psi, među njima čak i minijaturni pekinezeri i maltezeri. Ogrlicu sa šiljcima stavila sam preventivno, no ona očito ne djeluje, pa sad Zeus ni kriv ni dužan, što zbog neutemeljenih negativnih konotacija s kojima se povezuje ta pasmina i prijeteće ogrlice, pas neopravdano djeluje opasno, ali je i dalje meta. Obratili smo se komunalnim redarima i policiji, no rješavanje problema još uvijek se nije pomaklo s mjesta', kazala je vlasnica.

Slična iskustva ima i Ružica Gubelj iz Dubrave koja također šeće svojeg terijera koji je u nekoliko navrata bio meta napada pasa koje vlasnici puštaju u šetnju bez nadzora.

'Takva je situacija neizdrživa, jer sam već umorna od upozoravanja neodgovornih vlasnika da postoje pravila i zakoni kojih se trebaju pridržavati. Napadi su učestali, a čini se kako su komunalni redari nezainteresirani jer ih se poslije 16 sati ne može dobiti', kaže vlasnica.

Slične probleme u Zapruđu ima Domagoj Bagić, vlasnik pit bulla Hulka koji je također školovan pas, ali ga se neopravdano karakterizira kao agresivnog psa što je isključivo rezultat neodgovornog ponašanja pojedinaca i njihovih vlasnika prema ovoj pasmini.

'Bezbroj puta Hulk je bio meta napada drugih pasa koji lunjaju okolo bez povodca. Naravno da je moj pas uvijek na povodcu, osim na područjima gdje je dozvoljena šetnja bez povodca, no mnogi vlasnici takva područja vide svuda. Svjestan sam neznanja ljudi o pasminama i neosnovanog etiketiranja određenih pasmina, ali uvjeravam vas da postoje pasmine koje se u javnosti prikazuju kao najumiljatije na svijetu, a u stvarnosti su opasnije od pit bulla koji pripada pasmini koja je godinama uzgajana da bude obiteljski pas. Štoviše, pokazao se kao vrstan pas u programu terapije bolesne djece ili djece s posebnim potrebama', ističe Bagić.

S identičnim problemima u susjednim Utrinama svakodnevno se susreće Hrvoje Barišić i njegov staford Storm koji je meta napada ostalih pasa.

'Zamislite, jedna gospođa koja uredno šeće svog agresivnog mješanca jednom prilikom dobacila mi je kako me može biti sram što imam staforda, a Storm je uspješno prošao tečaj za potražnog psa koji organizira Hrvatska gorska služba spašavanja. U nekoliko navrata obratio sam se komunalnom redarstvu da kaznama stane na kraj neodgovornim vlasnicima, ali od toga ništa', kazao je Barišić.

O ovom očito raširenom problemu kojem zakon ne može stati na kraj razgovarali smo s Robertom Kranjčecom, jednim od naših najnagrađivanijih instruktora za rad s psima kojem je kroz ruke prošlo gotovo 1.500 pasa te je trostruki državni prvak u radu sa školovanim psima, reprezentativac i markirant prve kategorije Hrvatskog kinološkog saveza.
 
'Naši zakoni su dobri, ali se ne poštuju. Slučaj napada na vlasnike pasmina koje se smatraju opasnima i njihovih pasa dokaz je diskriminacije i neuvažavanja drugih ljudi i njihovih ljubimaca koji na određene pasmine poput staforda i pit bullova gledaju s prijezirom, a tu osim edukacije ljudi ne možemo mnogo učiniti', kazao je za tportal Kranjčec koji je licencirani aktivist HKS-a za provođenje testa socijalizacije za opasne pse.
 
'Moram naglasiti kako je komunalni redari ispravno rade svoj posao, no pasa je jednostavno previše pa je sveprisutnom problemu neodgovornih vlasnika i svakodnevnom prijavljivanju komunalno redarstvu teško ili nemoguće stati na kraj. Prema mojim saznanjima prijave se većinom podnesene protiv vlasnika pasa koji svoje kućne ljubimce izvode na javne površine poput parkova, dječjih igrališta i blizine škola i vrtića pri čemu ih ne izvode na odgovarajućem povodcu, ne čiste za njima njihov izmet i puštaju ih da se slobodno istrčavaju, ostavljajući ih pritom bez nadzora', ističe Kranjčec dodajući kako je uz redovno i kontinuirano educiranje građana o odgovornom ponašanju vlasnika pasa, potrebno provoditi i represivne mjere, u suradnji s policijom.

Slična su mišljenja i veterinari od kojih neki vlasnicima pasa koje napadaju drugi psi kao krajnju mjeru preporučuju nošenje suzavca kojim bi obranili sebe i svojeg ljubimca podsjećajući kako zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, zakon o zaštiti životinja i pravilnik o opasnim psima kvalitetno definira način držanja životinja, njihovo kretanje i postupak sa životinjom, osobito nakon što one eventualno ugroze život ili zdravlje čovjeka ili druge životinje.
 
Veterinari pritom ukazuju na pravilnik o opasnim psima koji jasno ukazuje da je opasan pas onaj koji je ničim izazvan napao čovjeka ili drugog psa i nanijela mu teške tjelesne ozljede ili ga usmrtila te kako Zakonodavac navodi da činjenicu je li pas opasan ili ne utvrđuje veterinarski inspektor po podnesenoj prijavi o ničim izazvanom napadu na čovjeka s nanesenim tjelesnim ozljedama ili usmrćenjem ili ničim izazvanom napadu na drugog psa s nanesenim tjelesnim ozljedama.

Takvi psi moraju se kastrirati, a u šetnju će i dalje smjeti samo s brnjicom dok će ostatak dana morati provoditi iza zaključanih vrata, točnije u prostorima iz kojih ne mogu sami izaći. Najstroža kazna u obliku eutanazije predviđena je jedino u slučaju da pas usmrti čovjeka.

Valja napomenuti kako maksimalna kazna za šetanje psa na javnoj površini gdje je to zabranjeno, ako se ne čisti za psom te ako ga se ostavi bez nadzora iznosi 1.000 kuna, dok je 600 kuna minimalna kazna kojom građani mogu kazniti komunalni redari, ali je problem što pojedine lokacije za šetnju nisu jasno označene.

U gradskom pravilniku naznačeno je više od 60 lokacija za šetnju pasa bez uzice; park Ribnjak na dijelu uz Zvonaričku i Degenovu ulicu, prostor omeđen Ksaverskom, Radićevim šetalištem i Mirogojskom cestom, nasuprot tramvajskog okretišta na Mihaljevcu, ispod petlje Slavonske avenije u Držićevoj, između Ljubijske i Oporovečke, od Sachsove prema Gavellinoj, uz Branimirovu, između Aleje javora i Ulice jaglaca, od Deanovićeve do OŠ Mare Lovraka te sjeverno od Tomljanovićeve ulice u Zapruđu. Budući da u Zagrebu ima više od 70.000 pasa, čini se da takvih prostora nema dovoljno.

416698,416512,413165,414441