Pitanje ipak nije ni isprazno ni nametnuto, a svakako ga ne treba doživljavati paranoično. Prije svega, potpuna iskrenost. Prvi pravi kontakti s internetom iz privatnosti sobe vlastitog doma, a ne iz internet caffea u kojima sam meni zanimljive stranice kroz pola sata plaćenog korištenja divljački brzo spremao na 3,5" diskete, ostvarivali su se točno u vrijeme pubertetskog sazrijevanja na prijelazu prema novom mileniju. Čekanje večeri za korištenje jeftinije tarife nije bilo nikakav problem, a zvuk kvrčanja modema činio se samo kao uvod u prolazak kroz crvotočinu u potpuno novu dimenziju.

No, moja sreća, kao što to znaju melankolično tužno reći tradicionalne pjesme, trajala je kratko - već sljedeći račun otkrivao je potrošnju telefona od 1.400 kuna umjesto uobičajenih stotinjak! 'Spasiteljsk', kako za koga, javio se tu obiteljski prijatelj koji je znao objasniti situaciju - 'a posjećuje li vaš sin kakve neobične stranice?'. Crvenilo moga lica je probijalo poznati spektar boja. Prvi put sam shvatio da stvarnost u koju je odvela dial-up crvotočina možda jest čarobna, sjajna i nikad viđena, ali jednako tako i neobično iskrivljena, nepoštena, prepuna zlih ljudi. Uostalom, kao i ova naša fizička stvarnost.

Dana 7. veljače ove godine na svjetskoj razini obilježava se Dan sigurnijeg interneta. Tim povodom ne kuhamo romantične čokoladne napitke niti isprobavamo recepte kako bi zadivili partnera, kao što činimo samo sedam dana kasnije, ali svrha nije ništa manje vrijedna. Štoviše. Plašiti i izlišno ponavljati razne izazove koje pruža boravak na internetu vjerujemo ne moramo. Odrasli smo ljudi, pa vjerujem (ili barem tako želim!) da nitko od nas nikada nije hitno poslao mailom broj žiro-računa i osobne podatke 'firmi' iz Zambije nakon osvojene nagradne igre u nikad posjećenom dućanu! Pravi izazov leži u priči s klincima, istima onima koji tehnologiju, a danas je malo koja bez nekog oblika povezivanja na internet (npr. društvena TV kao najnoviji trend), najbrže i najprirodnije prihvaćaju.

Podići razinu svijesti

Od svojih prvih avantura s nesvjesno instaliranim 'dialerima', internet i izazovi na njemu porasli su na n-tu potenciju, što je posebno izraženo kada se u obzir uzme širenje free Wi-Fi-ja (npr. takav proces kroz sljedeće dvije godine očekujemo u baš svim hrvatskim školama), tablet računala i pametnih mobitela. Posljedično, cijela ljepota i strahota korištenja interneta među populacijom mlađom od šesnaest godina leži u neviđenoj slobodi proizašloj iz susreta jedinke s cijelim svijetom kroz 'običan' ekran! Unatoč SOPA-ma i PIPA-ma, inače isključivo komercijalno motiviranima, zaključavanje interneta i njegovo čišćenje od 'nepoćudnih' sadržaja i pojedinaca (!) nije opcija, stoga sva snaga opstaje na kontinuiranoj odgojno-edukacijskoj aktivnosti.

Potonje je dobro uvidjela udruga odgojno-obrazovnih djelatnika Suradnici u učenju, koja je Dan sigurnog interneta posljednjih, pa tako i ove godine, odlučila iskoristiti za provođenje akcije 'Sigurniji internet za djecu i mlade'. Nizom predavanja, izložbi, radionica, promidžbenih aktivnosti (...) kroz cijelu veljaču diljem Hrvatske bivaju angažirani učenici i njihovi profesori ne bi li razina svijesti o odgovornosti na internetu dramatično porasla. Akciji su se tako pridružili i retro geekovi muzeja računalstva i informatičke kulture Peek&Poke u Rijeci, gdje će učenici s roditeljima imati priliku slušati neke od prvih korisnika BBS-a i izlaganje o prvim pravim hakerima, virusima...

Taj odlazak u daleku računalnu povijest (20 godina!) nije slučajan jer je tema ovogodišnje akcije upravo povezivanje generacija koje, kada je o korištenju tehnologije riječ, često žive u paralelnim svemirima. Doista, pitanje je do koje razine roditelj može shvatiti bol koju doživljava dijete nakon uvredljivog komentara pod fotografijom na društvenoj mreži ili čak bullyinga kroz umreženo igranje! Roditeljska pažnja prečesto staje šokiranim pogledom na umanjeno stanje računa nakon što dijete npr. kroz in-app kupovinu u igrici Štrumpfova kupio štrumfbobica za 1.500 dolara!

Ostaje činjenica da kvalitetno korištenje interneta ne nastaje stihijom, već se danas uči poput bilo kojeg drugog predmeta. S obzirom na to da se zbog negativne selekcije, priučenih nastavnika i općenite obeshrabrenosti najboljih u cijelom nizu škola nastava računalstva prečesto svodi na slobodno surfanje i ponešto teorije, akcije poput Sigurnijeg interneta za djecu i mlade barem na mjesec dana pokušavaju aktivirati i obrazovati širu zajednicu. Generaciji ADSL-a priče o 'dialerima' možda će zvučati strano, ali one su ostajale samo na jednotjednoj kazni nekorištenja dial-upa. Pomalo ponižavajuća fotografija mog računa bar se nije mogla u par sekundi pojaviti na timelineu svih mojih poznanika i prijatelja, što je, vjerujem, značajno neugodnija opcija.