Najsvečanija obljetnica Palachove žrtve održana je u četvrtak ispred Karlova sveučilišta u Pragu te je otkrivena spomen-ploča studentu povijesti političke ekonomije koji se 16. siječnja 1969. godine polio benzinom i zapalio na središnjem praškom trgu u znak prosvjeda protiv sovjetske okupacije.

Otkrivanje spomenika u Pragu samo je jedna od desetak javnih manifestacija kojima su se Česi prisjetili Palacha. Svečano je bilo i u zagrebačkom kinu Europa, u kojem je u sklopu obilježavanja Palachove žrtve prikazan biografski film 'Gorući grm' u režiji poznate poljske redateljice Agnieszke Holland. Prikazivanju filma nazočio je češki veleposlanik u Hrvatskoj Vladimir Zavázal te predsjednik Hrvatsko-češkog društva, povjesničar Marijan Lipovac.

U razgovoru za tportal Lipovac ističe kako je Palachov radikalni čin potaknuo i druge mlade s istočne strane Željezne zavjese na samospaljivanje. Samo četiri dana nakon Palacha spalio se mladi radnik Josef Hlavatý u Plzenju, a 25. veljače, također na Vaclavskom trgu, student Jan Zajíc, koji se u oproštajnom pismu potpisao kao 'Baklja broj 2', čime se izravno pozvao na Palacha.

U Jihlavi se 4. travnja spalio radnik Evžen Plocek. U Budimpešti se pak 23. siječnja spalio 17-godišnji Sándor Bauer, a 14. travnja u Rigi student Elijahu Rips, međutim preživio je te je danas profesor na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu.

Poljuljani autoritet režima

Lipovac ističe kako se samim Palachovim samospaljivanjem i njegovom smrću nije promijenilo ništa u političkom stanju u Čehoslovačkoj, osim što se pokazalo da se narod ne miri s okupacijom i 'normalizacijom', što je došlo do izražaja odazivom više stotina građana, čak do 600.000 njih, na Palachov sprovod.

To je dakako poljuljalo autoritet režima, no nisu ispunjeni zahtjevi koje je Palach ostavio u oproštajnom pismu – ukidanje cenzure i prestanak izlaženja okupatorskog lista Zprávy. Ipak, njegov čin i smrt nisu bili uzaludni.

'Palach je svojim samospaljivanjem htio probuditi Čehe i Slovake iz malodušja i apatije u koju su zapali nakon okupacije. On je na neki način oprao savjest Čeha i Slovaka jer u situaciji u kojoj se većina građana pomirila s novonastalim stanjem i nije bila spremna žrtvovati se u borbi protiv totalitarnog režima, Palach je bio taj koji je sebe podnio kao žrtvu umjesto cijelog naroda, poslavši u svijet poruku da Česi i Slovaci ipak nisu pokoreni, iako je on bio samo jedan od njih 15 milijuna.

Uvod u Baršunastu revoluciju

Njegov čin nije izazvao opći ustanak, tek masovne demonstracije koje su trajale nekoliko dana i kulminirale njegovim sprovodom. No krivo bi bilo reći da je njegova smrt bila uzaludna jer je Palach sve do sloma komunističkog režima u studenom 1989. trajno bio prisutan u svijesti Čeha i Slovaka kao onaj koji ih opominje i budi njihovu savjest. Njegov kult bio je vrlo živ pa su komunističke vlasti prebacile posmrtne ostatke iz Praga u njegovo rodno mjesto Všetaty. U konačnici, obilježavanje 20. godišnjice Palachove smrti u siječnju 1989. bilo je i uvod u Baršunastu revoluciju osam mjeseci kasnije', ističe tportalov sugovornik.

Predsjednik Hrvatsko-češkog društva napominje kako se prije Palacha u znak prosvjeda protiv sovjetske represije spalio Poljak Ryszard Siwiec, no ni Palach ni javnost u tadašnjoj Čehoslovačkoj nisu znali da se mladi Poljak još u rujnu 1968. u Varšavi spalio u znak prosvjeda protiv okupacije Čehoslovačke, u kojoj je sudjelovala i Poljska, a njegov je čin zataškan.

Lipovac kaže kako je Palach najvjerojatnije bio potaknut samospaljivanjem budističkih svećenika u Sajgonu u znak prosvjeda protiv vlasti u proameričkom Južnom Vijetnamu, koje propaganda u komunističkim zemljama nije prešućivala. Stoga je, ističe tportalov sugovornik, i Miroslav Krleža u svom dnevniku opisao Palachov čin kao 'Sajgon na Vaclavskim namestima'.

Palach je vjerojatno, dodaje povjesničar, našao inspiraciju i u svom imenjaku iz 15. stoljeća, češkom vjerskom reformatoru Janu Husu koji je 1415. radije izabrao smrt na lomači nego da se odrekne svojih uvjerenja. Husova smrt duboko je potresla Čehe i bila povod husitskim ratovima te je sve do danas ostala jednim od najvažnijih događaja u češkoj povijesti, sastavni dio češkog identiteta. Tako da se usporedba Husa i Palacha, zbog smrti u vatri, iako u drugačijim okolnostima, nameće sama po sebi. Te analogije je bio svjestan i Palach pa je prije smrti jednom svom prijatelju poslao razglednicu i potpisao se s 'Tvoj Hus'.

Šokirani Zapad

'Palach je svojim samospaljivanjem ponovno skrenuo pažnju svijeta na Čehoslovačku i njenu okupaciju, na koju se svjetska javnost već navikla. U to vrijeme, dan nakon Palachove smrti, Richard Nixon preuzeo je dužnost američkog predsjednika i tih dana u medijima to je bila jedna od glavnih vijesti. U Jugoslaviji je pak glavna vijest bio susret predsjednika jugoslavenske vlade Mike Špiljka s Charlesom De Gaulleom tijekom posjeta Francuskoj upravo 16. siječnja, na dan Palachova spaljivanja, što je bio prvi De Gaulleov susret s nekim visokim dužnosnikom iz Jugoslavije (s Titom se nije nikada sastao)', podsjeća Lipovac, dodajući kako se mladi Čeh našao na naslovnicama zapadnih novina i časopisa.

Zapad je bio šokiran samim činom jer protestno samospaljivanje nije tipično za zapadnu civilizaciju i ako je Palach želio skrenuti pozornost svijeta na okupiranu Čehoslovačku, u tome je uspio. Sućut je bio izrazio glavni tajnik UN-a U Thant, Indira Gandhi usporedila je Palacha s Mahatmom Gandhijem, a oglasio se i papa Pavao VI poručivši: 'Nije moguće prihvatiti tragičnu formu ovog svjedočanstva, ali sačuvajmo njegovu vrijednost jer pokazuje na vrhunaravnost žrtvovanja samoga sebe zbog ljubavi prema drugima.'

Lipovac dodaje kako su studenti u mnogim zapadnim gradovima organizirali prosvjedne povorke, a najveće su bile one u Milanu, Firenci, Beču, Amsterdamu i Rimu, gdje je Palach dobio i svoj trg.

Riječki spomenik Palachu

Njegova žrtva prepoznata je i u bivšoj državi pa je tako u Rijeci već 5. veljače 1969. studentski klub Index preimenovan u Palach te to ime nosi do danas.

'Povod je bilo to što je prije toga ondje bila održana izložba fotografija Željka Morovića, studenta koji se u vrijeme okupacije zatekao u Čehoslovačkoj i načinio vrijedne snimke. Prijedlog za imenovanje dao je predsjednik Saveza studenata Igor Mrduljaš, kasnije teatrolog i kazališni kritičar', pojašnjava Lipovac.

Tportalov sugovornik ističe kako su još uvijek živi brojni Česi i Slovaci koji dobro pamte sovjetsku okupaciju i Palachovo spaljivanje, čime njegova žrtva teško može biti zaboravljena. Palach je u nekim anketama uvršten među 10 najvećih čeških junaka u povijesti, uz spomenutog Jana Husa i husitskog vojskovođu Jana Žišku.

'Palach nije bio političar te je s moralne strane u potpunosti čist. Što god netko mislio o Palachovu činu, on je bio stvar njegova slobodnog izbora. Palach je svjesno žrtvovao vlastiti život, ali u smrt nije odveo druge. To na poseban način cijene upravo Česi, kod kojih su humanističke vrijednosti te svijest o vrijednosti ljudskog života i besmislu ulaženja u izgubljene ratove možda najdublje ukorijenjene nego kod drugih naroda', zaključuje Lipovac.