Pobunjenici koji u Siriji ratuju protiv režima dinastije al Asad, a među kojima znatan dio pripada radikalnim islamistima, tako su dobili itekako značajnu pomoć od države koju se na Bliskom i Srednjem istoku već desetljećima percipira kao zakletog neprijatelja islamske stvari.

No sirijski građanski rat plamti na dubokim sunitsko-šijitskim podjelama unutar islamskog pojasa, gdje na jednom polu djeluje sunitska monarhija Saudijska Arabija (i njezin glavni svjetski pokrovitelj SAD), a na drugom Islamska Republika Iran (koja uživa određenu podršku Rusije i Kine, a u vrlo je lošim odnosima s Washingtonom).

Kaos je tim veći što je jučerašnji izraelski napad na Damask uslijedio nakon uspješne kontraofenzive sirijske vojske u kojoj su pobunjenici istjerani iz Otaibe, važnog im grada za opskrbu oružjem iz Jordana.

Osim bombi koje nastavljaju padati po Sirijcima, prašinu oko toga što se zapravo događa diže informacijski rat. Izraelski dužnosnici tvrde da je napad – već drugi u tri dana i s najtežim eksplozijama u Damasku u dvije godine građanskog rata – usmjeren protiv dobavljanja naoružanja antiizraelskoj paravojsci Hezbollah. Pritom tako teško bombardiranje ciljeva u glavnom gradu druge države Izrael čak nije htio ni službeno potvrditi!

Sirijska strana ne pristaje na takvu interpretaciju i odgovara da joj postupak Izraela znači objavu rata. Bombardiranje deset pložaja, uključujući i planinski stožer sirijske Četvrte divizije kojom zapovijeda brat predsjednika al Asada, Maher, sirijski je šef diplomacije nazvao dokazom 'da Izrael u Siriji podržava Al Kaidu'. Činjenicu da na strani Asadovih protivnika ratuju – i to vrlo fanatično – pristaše džihada, odavno su potvrdili mnogi relevantni zapadni svjedoci događanja u Siriji.

A sada sve više analitičara tvrdi da krvavi, više od dvije godine dugi rat između režimskih snaga i pobunjenika u Siriji postaje kulisa za obračun između Izraela i Irana.

Izvori bliski izraelskim vlastima i dalje tvrde da Tel Aviv nije poslao avione da uništavaju uporišta Asadovog režima, već kako bi spriječio da visokotehnološko oružje iz Irana dođe do gerile iz Hezbollaha, koja iz obližnjeg Libanona napada Izrael i podržava palestinske borce protiv židovske države. Izraelski parlamentarac Tzachi Hanegbi, navodno blizak premijeru Netanjahuu, izjavio je da Izrael nije formalno priznao bombardiranje sirijskih položaja zato da bi omogućio Asadu da 'spasi obraz' pred svojim pristašama. Sirijska vojska je, naravno, u ovoj situaciji nemoćna za još jedan rat, i to protiv države kao što je Izrael.

U cijeloj priči posebna pozornost pridaje se ponašanju glavnog sirijskog saveznika Irana čiji su čelnici izrazili uvjerenost u 'žestok, smlavljujući odgovor' sirijske države na 'cionističku agresiju' ponudivši Siriji da Iran utrenira njezinu vojsku za taj osvetnički potez. Iran i Izrael već mjesecima se nalaze u stanju povišenih tenzija kakve su u povijesti često dovodile do ratnih sukoba.

Uključivanje Izraela u sirijsko krvoproliće u drugi je plan potisnulo optužbe da se u Siriji već ratuje i zabranjenim kemijskim oružjem. Obje strane međusobno se optužuju za njegovu upotrebu; Asadov režim u jednom trenutku poziva UN-ove istražitelje da se sami uvjere tko ispaljuje rakete s otrovnim klorom, ali u drugom blokira istragu jer UN želi pronjuškati više po njegovim borbenim položajima nego što je režim spreman otkriti.