Japanci nisu sedamdesetih kupovali traperice u Trstu, ali je ovaj odjevni predmet jednako kao i kod nas statusno oblikovao potrošačko društvo mladih. Traperice marke Gals promovirale su ne samo hlače kao ženski odjevni predmet već i čitav zapadnjački modni stil pa su Japanke koje su se odvažile nositi zapadnjački dizajniranu odjeću nazivane gals ili japanski transliterirano – gyaru.

Seksualna liberalizacija u Japanu sedamdesetih progurana je na nekoliko frontova, od kojih su najznačajniji bili u umjetnosti (film i književnost) i izgradnji potrošačkog društva na krilima moćne ekonomije. Spomenude traperice Gals  reklamrale su se sloganom 'ne mogu živjeti bez muškaraca' i jasno pokazivale Japankama na koji način ostvariti seksualnu slobodu prije osnivanja vlastite obitelji kako ih je podučavao strogi tradicionalistički odgoj. Stoga su i prve reakcije na Japanke odjevene u zapadnjačkom stilu bile izrazito negativne, a u nekim, zapadnom utjecaju zatvorenijim sredinama taj se odnos i do danas zadržao.

Stil oblačenja gyaru poharao je u osamdesetima svaki urbani kutak Japana i postao osnova za daljnju eksploataciju modnog tržišta i eksperimentiranje sa stilovima miješajući tradicionalno i ekstreme u najneobičnijim omjerima. U dvedesetima su se u Japanu izgradio najveći broj trgovačkih centara s desecima depato robnih kuća, a popularni gyaru odjevni brendovi postali su uobičajeni u svakodnevnom životu mladih. Da bi se ovakav strani stil uklopio u Japan, morao se dijelom prilagoditi, a dijelom egzistirati kao supkultura, pa tako ponovo dolazimo do karakteristične segmentacije i dijeljenja na različite podvrste odjevnog stila gyaru. Zapadnjacima najzanimljiviji obično je kogal ili kogyaru, stil baziran na japanskoj školskoj uniformi.

Manje-više svi smo upoznati sa značenjem školske uniforme na zapadu, japanske na prvi pogled ne izgledaju značajno različitije, no zagledate li se pažljivije, vidjet ćete da recimo muške školske uniforme još uvijek imaju snažan militaristički izgled kakav su imale u tridesetim godinama prošlog stoljeća. Ženske školske uniforme imaju karakterističan izgled mornarske uniforme, posebno u gornjem dijelu ovratnika. Tartan suknja i bijele pamučne dokoljenke ljeti, a najlonske crne zimi također su osnova ženske školske uniforme.

Fascinacija japanskim školarkama na zapadu već poprima oblike kompleksa, no u ovom tekstu držat ćemo se samo modnih obilježja, a ostale spomenuti neki drugi put. Samo školstvo u Japanu po mnogima je posljednja utvrda tradicionalno pristojnog ponašanja i decentnog izgleda japanske mladeži. No čim nastava završi, a poklonice stila kogyaru razmile se po ulicama i trgovačkim centrima mnoge od njih će adaptirati svoju školsku uniformu u modno atraktivne komplete. Za nekoliko gumbi raskopčana košulja obavezno ide izvan suknje kako bi se sakrilo njeno podizanje iznad koljena. Dokoljenke se puštaju u slobodnom padu do gležnjeva, a što se obuće tiče, ona se ionako mijenja po izlasku iz škole.

Kogyaru djevojke u osnovi ne mogu promijeniti svoju školsku uniformu: sako s jasno vidljivim grbom škole i pripadajuća foldana tartan suknja mogu se istaknuti detaljima i dodacima kako bi se sama uniforma individualizirala. Još ako imate otkačenu frizuru, drukčiju torbu za školske knjige i mobitel s posebnim privjescima, može se reći da ste modno osviještena kogyaru. Naravno, možete i pretjerati. Tamna strana personalizacije skupim i ekskluzivnim odjevnim dodacima može od sljedbenica ovog stila stvoriti osobe kojima se japansko društvo izruguje i etiketira ih u negativnom svjetlu, optužujući ih za materijalizam, financijsko iskorištavanje roditelja, pa čak i za posebnu vrstu prostitucije (enjo-kōsai – plaćeni izlasci). Većina kogyaru djevojaka snaći će se ipak sa skromnim džeparcem i uživati u druženju s prijateljima bez obzira jesu li modni istomišljenici.