Vjerujem da Slaven Bilić ima i znanje i sredstva da pobijedi Irsku. No imali su to i drugi, pa im svejedno nije uspjelo. Recept i sastojci nisu jamstvo da će jelo koje namjeravate skuhati biti ukusno, zar ne?

Prije nego što opišem tri ključne irske slabosti za koje mislim da će ih Bilić pokušati iskoristiti (ili bi barem trebao), skrenuo bih vam pozornost i na jake strane ove reprezentacije koja će za Hrvatsku sigurno biti tvrd orah.

TRI KLJUČNE SNAGE KOJIH SE HRVATSKA MORA PAZITI

1. Fanatizam
Irska je upravo nevjerojatno karakterna i žilava momčad. Neporažena je u posljednjih četrnaest utakmica i u tom je razdoblju primila svega tri pogotka. Ali to je samo statistika, koja ne može vjerno dočarati o kakvoj se skupini nogometaša radi.

Još i danas mi je teško vjerovati kakvoj sam predstavi Richarda Dunnea, inače stopera Aston Ville, svjedočio u utakmici protiv Rusije na stadionu Lužnjiki u Moskvi. Uopće neću pretjerati ako kažem da je to bio najbolji individualni nastup nekog obrambenog igrača koji sam ikad vidio. Kad navuče zeleni dres, Dunne kao da se pretvara u nekakvog superheroja.

No fanatizam krasi cijelu ovu momčad. Radi se o grupi igrača koji su međusobno izuzetno bliski i povezani, a ujedinjuje je jako izraženi fajterski duh. Oni naprosto ne žele priznati da su pobijeđeni, ne dopuštaju vam da se opustite i nikad se ne predaju. Možda vam to zvuči kao fraza, ali tako je shvatite na vlastiti rizik.

2. Automatizam
Velik dio irske igre je jako dobro uhodan, jer kod Trapattonija gotovo uvijek igra ista momčad, kad god to spremnost igrača dozvoljava. Zbog svega toga je jako teško igrati protiv njih.

Obrana je postavljena vrlo čvrsto i gusto i dobro se zna tko treba raditi što i kada, a jako dobro je štiti par središnjih veznjaka – Glenn Whelan i Keith Andrews. Ova dvojica stalno ostaju iza lopte, a Trapattoni ih je toliko dobro 'izdrilao' da se njihovi potezi čine posve automatiziranima. No u trenutku mogu okrenuti ritam i dati loptu krilima, Damienu Duffu i Aidenu McGeadyju, preko kojih Irska najčešće kreće u munjevite prodore.

3. Izravnost
Kod Iraca u napadu nema okolišanja. Njihovi ofenzivci – bilo da je riječ o Robbieju Keanu, Shaneu Longu, Kevinu Doyleu, Jonathanu Waltersu ili Simonu Coxu – znaju da neće imati previše prilika da se nađu u gol šansi i zato ne oklijevaju. Svi su snažni, vrlo izravni i spremni zapucati iz svih pozicija. Također, momčad je jako opasna u prekidima, za koje ima nekoliko raznovrsnih opcija.

TRI KLJUČNE SLABOSTI KOJE HRVATSKA MOŽE ISKORISTITI

1. Prepuštaju inicijativu suparniku
Irska uvijek ostavlja svakom iole ozbiljnijem suparniku da vodi igru. Svaka takva momčad izgleda dobro protiv njih, jer Trapattoni joj svjesno prepušta dominaciju na terenu, posjed lopte i osvajanje prostora, dok njegovi dečki ostaju povučeni i čekaju transformaciju u protunapad.

Reći ću samo kako očekujem da će igrač kalibra Luke Modrića imati jako puno loptu u nogama u ovoj utakmici. Njegov pregled igre i točnost dodavanja mogli bi biti ključni, a najbolja šansa za Hrvate da probiju tu 'armiranu' obranu je u kreativnosti njihovih veznjaka. Oni će dobiti prilike i prostora da se razmašu, ali moraju biti strpljivi i odgovorni, jer irske kontre sijevaju lako i iznenadno.

Također, smatram da je Nikica Jelavić vrlo dobro rješenje za Hrvatsku u ovoj utakmici. Vjerojatno bolje nego što bi to bio Ivica Olić. Jelavić je igrač kojemu treba vrlo malo prostora da uputi udarac, pa bi mogao biti jako opasan kod nabacivanja sa strane. No isto tako zna i sačuvati loptu, što znači da će na sebe navlačiti obrambene igrače i možda otvarati prostor za druge. Lukavi i lucidni Eduardo također će biti dobra opcija za razbijanje obrane, ako dobije priliku.

2. Nemaju kreativnih rješenja
Već sam spomenuo da su obojica središnjih veznjaka, Whelan i Andrews, primarno defenzivci. To znači i da naprosto nemaju kreativnih kapaciteta razgraditi suparničku obranu niti kvalitetno prodrijeti s loptom u fazu napada. Potrebno ih je samo malo pritisnuti i gube loptu, ali se odmah vraćaju iza nje i pokušavaju je povratiti – samo da bi je ponovo izgubili.

Hrvati bi trebali stalno vrebati na njihove kratke i jednostavne lopte prema krilima – za njih bi bilo sjajno kad bi uspjeli presjeći neka od tih dodavanja, jer već u trenutku kad lopta od Whelana ili Andrewsa kreće prema Duffu ili McGeadyju, cijela momčad radi iskorak prema naprijed, spremna za kontru. Svako presretanje bi je barem na trenutak izbacilo iz ravnoteže.

3. Teško zabijaju
Malo primaju, ali malo i daju: vjerojatno najbolje irske utakmice u kvalifikacijama bili su remiji bez golova sa Slovačkom i Rusijom. Irska nije momčad od koje možete očekivati da nadoknađuje zaostatak, iako će se igrači sigurno boriti kao da im o tome život ovisi.

Hrvatska je momčad koja zna kako zadržati loptu i tako smanjiti suparniku izglede da prečesto dolazi u prilike za postizanje zgoditaka. Ako biste im uspjeli rano zabiti gol, to bi bila velika prednost. No u toj biste ih situaciji morali nastaviti pritiskati, jer drugi pogodak u njihovoj mreži bi gotovo sigurno značio i pobjedu.