'Bio jedan riđi čovjek koji nije imao oči i uši. Nije imao ni kosu, tako da su ga riđim nazivali uvjetno. Govoriti nije mogao jer nije imao usta. Nos također nije imao. Nije čak imao ni ruke ni noge. Ni trbuh nije imao, ni leđa nije imao, ni kičmu nije imao, ni unutrašnje organe nije imao. Ništa nije imao! Tako da nije jasno o kome govorimo. Bolje je onda da o njemu ne govorimo.' (s ruskog prevela Dubravka Ugrešić)

Bio jednom umjetnik koji je imao nesreću živjeti u Rusiji pod Staljinovim režimom. Udružio se s nekoliko istomišljenika, osnovao grupu OBERIU i objavio literarni rat ruskim klasicima, ali i novonastalim sovjetskim socrealističkim književnicima.

Što se potonjima nije ni najmanje svidjelo pa ga je sovjetska vlast prognala iz tadašnjeg Lenjingrada, a njegova djela počela zabranjivati. Nakon godinu dana Harms se vraća još nepopustljiviji, ali prikriven kao dječji pisac.

Za razliku od prosječnog ruskog riđeg čovjeka iz uvodnog odlomka, Harms je ipak imao i oči i uši i usta pa se suptilno pisanje protiv režima nastavilo, a time i njegovi, puno manje suptilni progoni. Članovi OBERIU pokreta nestajali su jedan po jedan sve dok 1942. nije nestao i Daniil Harms.

O Daniilu Harmsu danas ipak govorimo zahvaljujući njegovim prijateljima koji su sačuvali njegove rukopise i objavili ih u mirnija vremena šezdesetih godina. Otprilike u to vrijeme njegova književnost prvi put dolazi i na naše prostore, prvenstveno zaslugom Aleksandra Flakera, hrvatskog književnog teoretičara i esejista poljskoga podrijetla.

Svojevrsni Harmsov revival osamdesetih i devedesetih vodile su književnice Irena Lukšić i Dubravka Ugrešić, a posebnu posvetu ovaj izvanserijski književnik dobio je filmom 'Slučaj Harms' uz šaroliku 'jugoslavensku' glumačku ekipu s Franom Lasićem u naslovnoj ulozi. U novom mileniju na Harmsa se možete navući izdanjima koprivničkog Šarenog dućana.

Preduvjet da vam se Harms svidi je otvorenost nadrealnom u književnosti i prihvatljivost eksperimenta u umjetnosti. Većina Harmsove literarne ostavštine su kratke vinjete – slučajevi – često obične besmislice, no beskrajno zabavne besmislice, doskočice i rugalice.

Brojni ponovljeni motivi imaju svoju težinu u dizanju glasa protiv sistema koji dokida slobodu ako ne drukčijeg svijeta, onda barem drukčijeg pogleda na umjetnost. Starice koje ispadaju kroz prozore nisu ništa do popularno rješavanje stambenog problema u ranim danima sovjetske države, a ljudi koji zatvaraju oči pred problematičnim pojedincima u društvu postoje i danas, kao što možemo vidjeti u pismu gledatelja 'Nedjeljom u 2' – Harmsovoj priči 'Optička varka' – nakon gostovanja jednog popularnog hrvatskog političara.