Ovaj je trend smanjenja prednosti započeo prije trije mjeseca kad je razlika između koalicija bila veća od 6 postotnih bodova, da bi u ovomjesečnom istraživanju ona pala na 2 postotna boda. Osim ove dvije stranke, odnosno njihove koalicije, još su dvije stranke na nacionalnoj razini (po principu cijela Hrvatska jedna izborna jedinca) zabilježile nešto viši izbor (oko izbornog praga): Orah i Živi zid. Pri tom je vidljiv 'zamor' izborne podrške obiju stranaka, a sličan se zaključak o 'zamoru' izvlači i za dvije 'mlađe' liste (Most nezavisnih lista i Naprijed Hrvatska), samo na nešto nižoj razini. To su ujedno i glavni nalazi ovomjesečnog redovitog istraživanja političkih preferencija u našoj zemlji.

Da su parlamentarni izbori provedeni početkom srpnja (cijela Hrvatska jedna izborna jedinica uz izlaznost 52-57 posto), na ljestvici stranačkih preferencija (rejting stranaka) HDZ bi dobio 30,4 posto glasova (prema 30,2 posto iz lipnja). U odnosu na prošlogodišnji srpanj vodeća oporbena stranka bilježi rast izbora od 7,3 postotna boda (u lipnju 2014. godine HDZ je bilježio izbor od 23,1 posto). S druge strane, stožerna stranka sadašnje vladajuće koalicije – SDP, bilježi izbor od 25,5 posto (prema 24 posto prije mjesec dana, odnosno 19,1 posto u istom mjesecu prošle godine). Kad je riječ o izbornom pragu na nacionalnoj razini, tri stranke su zadovoljile prohibitivnu klauzulu od 5 posto (uz spomenute HDZ i SDP, još i Orah prelazi izborni prag, dok mu je Živi zid vrlo blizo).

Uglavnom, Orah je treći na ljestvici stranačkih preferencija s izborom od 5,2 posto (5,5 posto prije mjesec dana, a najviši je rejting zabilježen u studenom 2014. godine kad je iznosio 16,8 posto), dok je Živi zid s izborom od 4,4 posto (u lipnju 4,9 posto) na četvrtom mjestu. Zbroj izborne podrške ovih dviju stranaka bio je u svojevrsnom zenitu u siječnju (tada je zajednički izbor ovih dviju stranaka bio 17,2 posto), da bi se u posljednjih šest mjesečnih istraživanja ta podrška postupno smanjivala (do sadašnjih 9,6 posto).

Ako se ima na umu izborni model u zemlji (10 izbornih jedinica, preferencijalni glasovi, bez jednog nositelja liste za sve izborne jedinice, izborni prag od 5 posto) sadašnja potpora ovim dvjema strankama ne mora značiti i njihov finalni parlamentarni status (barem ne u mjeri koju očekuju u ovom trenutku čelništva ovih dviju stranaka). Sasvim je drugačija situacija sa strankama koje su na nacionalnoj razini daleko od izbornog praga, ali imaju koncentraciju izborne potpore u jednoj regiji (odnosno jednoj izbornoj jedinici, poput HDSSB-a u IV. i V. izbornoj jedinici).

Iza ove dvije skupine (HDZ i SDP; Orah i Živi zid) slijedi skupina stranaka s izbornom podrškom od 2 do 3 posto. Ovu skupinu predvodi Most nezavnisnih lista s izborom od 2,6 posto (3 posto u lipnju), a 'stare' stranke HNS i HSS (obje s izborom od 2,3 posto). Sljedeću skupinu sačinjavaju stranke s izborom manjim od 2 posto: HDSSB (1,7 posto), Stranka Milana Bandića 365 dana (1,4 posto), HSU (1,4 posto), IDS (1,2 posto), Hrvatski laburisti, HSLS, HSP AS, Naprijed Hrvatska i NS Reformisti (svih pet straanka po 1,1 posto), HSP i HKS (obje po 0,7 posto). Sve ostale stranke bilježe skupni izbor od 1,7 posto. Zabilježeno je i 13,3 posto neodlučnih.

Na ljestvici s preferencijama koalicija (HDZ-ova s potpisanim Sporazumom, a SDP-ova bez sporazuma a u kojoj je zasada IDS ali nisu Laburisti), stranke okupljene oko HDZ-a su u vodstvu ispred aktualne vladajuće koalicije lijevog centra s napomenom da se ta prednost smanjila u posljednjih tri mjeseca. Koalicija HDZ-HSS-HSP AS-HSLS-HRAST-BUZ-HDS-ZDS bilježi izbor od 30,7 posto (prema 31,2 posto iz lipnja), dok je koalicija koju okuplja SDP (SDP-HNS-IDS-HSU) s izborom od 28,3 posto na drugom mjestu (prije mjesec dana 27,1 posto). Ako se promatra prednost desne koalicije u ovoj godini koju je ona bilježila u odnosu na onu lijevog centra, ona je bila najveća u siječnju ove godine kad je iznosila 7,1 postotnih bodova, odnosno u vrijeme izborne kampanja za predsjedničke izbore.

Ta izborna podrška iz siječnja, odnosno prednost u odnosu na lijevu koaliciju, može biti koristan pokazatelj mobilizacijske snage HDZ-a, koju treba uzeti u obzir u svim predviđanjima mogućih izbornih ishoda. Ta se mobilizacijska snaga ne može izmjeriti standardnim istraživanjem javnog mnijenja, ali se u politološkim analizama mora uzeti u obzir kad se govori o elementima izbornog procesa. Na ovoj ljestvici dalje slijede stranačka lista Oraha na trećem mjestu s 5,7 posto izbora (prema 4,8 posto prije mjesec dana), dok je lista Živog zida četvrta s 5,3 posto izbora (u lipnju 5,5 posto). Most nezavisnih lista na ovoj ljestvici bilježi izbor od 3,1 posto (u lipnju 3,7 posto), a slijede Stranka Milana Bandića 365 dan (2,7 posto), HDSSB (2,2 posto), Hrvatski laburisti (1,6 posto), Naprijed Hrvatska (1,5 posto), NS Reformisti (1,4 posto), HKS (1,1 posto) i HSP 0,6 posto. Ostale liste bilježe skupni izbor od 2 posto, uz 13,7 posto neodlučnih.

Na vrhu ljestvice najpozitivnijih hrvatskih političara je hrvatska predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović s izborom od 28,4 posto (prema 29,2 posto iz lipnja). Predsjednik Sabora, Josip Leko učvrstio se na drugom mjestu, sada s izborom od 10,5 posto (prije mjesec dana 12,1 posto). Zoran Milanović je sada treći sa 7 posto izbora, a slijedi njegov nekadašnji stranački kolega Ivo Josipović s izborom od 6,7 posto (8,7 posto prije mjesec dana). Mirela Holy je peta s 4,9 posto, a slijede Boris Lalovac s 4,1 posto, Tonino Picula 3,2 posto, Božo Petrov 3,1 posto, Tomislav Karamarko 3 posto i Ivan Vilibor Sinčić 2,2 posto.

Vrh ljestvice negativnog doživljaja hrvatskih političara drže dva lidera vodećih hrvatskih političkih stranaka što je jedan od pokazatelja političke polarizacije u zemlji: Tomislav Karamarko (33,3 posto) i Zoran Milanović (31,4 posto). Svi političari, kao zasebna kategorija odgovora, i ovaj su mjesec bili vrlo čest izbor za najnegativnije hrvatske političare (10,8 posto), a na četvrtom je mjestu Ivo Sanader s izborom od 4,3 posto. Među prvih deset najnegativnijih domaćih političkih osoba još su Vesna Pusić (2,2 posto), Radimir Čačić (1,1 posto), Ivo Josipović (0,8 posto), Kolinda Grabar Kitarović, Nadan Vidošević i Nenad Stazić (svo troje po 0,7 posto).

U izboru za najvažniju temu/događaj mjeseca četiri teme, odnosno događaja bilježe izbor veći od 10 posto: iseljavanje mladih i obrazovanih ljudi iz zemlje (18,3 posto), posjeta pape Franje Sarajevu (12,2 posto), situacija s Grčkom i prekidom pregovora (10,9 posto), te skandal na utakmici s Italijom, svastika na travnjaku Poljuda (10,3 posto).

Slijedi skupina događaja/tema s izborom između 4 i 10 posto: gospodarska kriza u zemlji (9,5 posto), prosvjedi branitelja u Savskoj i zastoj u pregovorima s Vladom (8,4 posto), pozitivni trendovi u hrvatskom gospodarstvu (7,4 posto), problemi s državnom maturom (4,6 posto) i teroristički napadi u svijetu (4,0 posto). Tri teme su zaslužile izbor hrvaskih građanki i građana u rasponu između 1 i 4 posto: prikupljanje potpisa za referendum o referendumu (2,7 posto), neprikladne izjave srbijanskog premijera Vučića i ministra Vulina (2,5 posto), sukob Vlade i bankara oko zateznih kamata (1,3 posto). Ostale su teme s izborom do 1 posto.

Vlada RH je u ovom mjesecu povećala razinu potpore za svoj rad (s prošlomjesečnih 34 posto na sadašnjih 36,3posto), dok vladinu politiku ne podržava 49,6 posto građana (prema 50,4 posto iz lipnja), uz sadašnjih 14 posto neodlučnih.

Za svoj je rad Vlada RH dobila ocjenu 2,31, u odnosu na 2,25 iz lipnja. Ovo je ujedno najviša ocjena u posljednjih skoro dvije godine (još od rujna 2013. godine kad je iznosila 2,39). Predsjednica republike je za svoj rad dobila vrlo čvrstu trojku, odnosno 3,43 prema 3,40 iz lipnja. Najviše je predstavničko tijelo u zemlji, Hrvatski sabor, s ocjenom od 2,17 prošlo i najslabije u ocjenjivanju svojih građana.