U jučerašnjoj sam objavi spomenula brata i sestru vlasnike Agroturizma Tončić u Zrenju. Sestru nismo uspjele fotografirati kao ni jela koja su nam poslužili, jer smo se previše opustile uz rakiju od kima, juhu od gljiva, domaću tjesteninu s tartufima, domaću salatu, raviole od divljači, domaće kolače (pita od jabuka i cukerančići) i vino. Domaće - naravno :).

Sandro, mladi suvlasnik, lovac i tartufar. Svoje pse drži kao kap vode na dlanu, za razliku od mnogih istarskih tartufara. Naročito nekih u Motovunu koji ne shvaćaju da im psi donose novac, a što je još strašnije da su živa bića koja trebaju brigu i ljubav. Sandrovi pasići su stvarno sretni što imaju tako dobrog gazdu! Zato Sandro ima najbolje tartufe ;)

Priča o Cossettima je jedna od onih koje zaslužuju biti objavljene kao primjer da sretne i velike, skladne obitelji ipak postoje!

Boravak na njihovom imanju, na kojemu žive tri generacije; nonići, Melinda,Alfredo i njihove dvije kćeri; Grazia i Denis, bio je prepun smijeha, dobre vibre i - dobrog vina!

Neizmjerno sam zahvalna Melindi što nas je ugostila iako se kratko poznajemo. Upoznale smo se na predstavljanju Taste of Croatia u Zagrebu i otada par puta chatale na Facebooku. Pritom nikada nije vidjela Maju Danicu, moju prijateljicu i fotografkinju, a primila nas je kao da smo joj dio obitelji.

U današnje je vrijeme to velika stvar. Imati apriori povjerenje u ljude i pustiti ih skroz blizu mogu samo rijetki. E pa Melinda je jedna od njih :). I cijela njezina vesela zajednica.

Na ovoj fotki gledam crtež kojega je nacrtalo neko dijete, a prikazuje Alfreda, Melindinog supruga, u vinogradu

Alfredo je u vinogradu zaposlen 24/7. Melinda ima posao od 7 do 15 i poslije mu se svakodnevno pridružuje u podrumu.

Upoznali su se na fakultetu u Zagrebu, zaljubili, oženili i došli u Istru nastaviti ono što je započeo Alfredov otac - praviti vrhunsko vino

Veseo, topao, divan. Alfredov otac naslonjen na barrique bačvu dijeli s nama svoju dobru volju :)

Djed i unuka

Cossetto barrici

Šminkerski dio podruma je u nastajanju. Vide se i utori za arhivska vina, ali Cossetto logika je korak po korak ... mudro - nema šta ;)!

Kušanju vina pridružila se i kći Denis. Dobrovoljno, naravno! Tako to ide u pravim obiteljskim biznisima

Kao mladi vinari nisu obraćali pažnju na dizajn koliko na kvalitetu vina. Tako je jedna njihova butelja dospjela u ruke pokojnom slikaru Edi Murtiću, kao poklon za neke blagdane ili otvorenje izložbe. Gospodin ga je Murtić, zbog neprikladne etikete, odložio u svoje zalihe. Kad mu je ponestalo ostalih, lijepih vina, izvukao je vino Melinde i Alfreda i popio ga s velikim guštom. Odlučio ih je pronaći i pokloniti im dizajn kakvog je za to vino osmislio.

I danas imaju na etiketi njegov mozaik kojega s ponosom pokazuju i prepričavaju ovu lijepu priču. Inače vino joj odgovara i po nazivu i toliko je izvrsno da vam ga toplo preporučam. Ako mi ne vjerujete pročitajte što je o njemu napisao stručniji Goran s bloga Manjada

Mmmmm, probale smo grožđe od koje nastaje (ili je već nastala!) ovogodišnja Malvazija Rustica

Cabernet Sauvignon ... nemam riječi, a kad bi ih i imala ne bih znala somelierski pisati o vinima, to ipak prepuštam stručnjacima. Moje je prepoznavanje dobrog vina - intuitivno :)

Nakon što smo popili goleme količine vina - vrijeme je za Draženov pastrami!
U Alfredovom se podrumu poveo razgovor o New Yorku i pastramiju kojega tamo obavezno treba isprobat'. Valjda sam jedina osoba na kugli zemaljskoj koja ne zna što je pastrami nit' da ga u NYC-u trebam potražit' pa ondak i pojest'. Pastrami je rumunjski specijalitet odnosno način konzerviranja mesa. Dražen mi nije poslao svoj recept, jer je zauzet gradnjom kuće, ali me iznenadio poslavši mi fotku svog home made pastramija. Prilažem stoga recept što pronađoh na netu i fotku koju je snimio Dražen u svojoj kuhinji. Eto. Bar znate kako treba izgledati u završnoj fazi.
 

Oprtalj. S vanjske strane ... 


... pa s bočne pa s ..

... unutarnje :)

Nas četiri; Maja Danica i Jelena Iva Co.


Oprtljanske bundeveee (fiksacija i gotovo) ... iako je Oprtalj inače poznat po maslinarstvu i neizmjernoj ljepoti

Pogled iz Oprtlja ... ma koji Bali ;)


Kad iz Oprtlja odete u Završje, ipak poželite pobjeći na Bali. Naime, Završje je vrlo zanimljivo i lijepo, polunapušteno mjesto, ali ima čudnu energiju. Kao da se tamo dogodilo nešto zlokobno. Možda smo mi htjele da bude tako, uzbuđenja radi.
Svakako posjetiti i obratiti pozornost na horor štih. I ove crne gaće ...

I kao šećer na kraju - Casa Svizzera! U malom obiteljskom seocetu u kojemu mirno živi i obitelj Cossetto (Kaštelir) nalazi se najpoznatiji istarski svingerski klub zavijen velom - saune! Svi Istriani znaju što je to, kao i njihovi susjedi Slovenci pa čak i Austrijanci. Ni u snu ne bih pomislila da se u ovako nevinom mjestašcu noću odvijaju - orgije! Casa Svizzeru, sada zatvorenu zbog prostitucije, vodio je stanoviti Žika o kojemu više saznajte ovdje. Isti ju je od milja prozvao Institucijom za njegu braka ;)

I tu je našem malom putovanju polako dolazio kraj. Nakon ove fotke sjele smo u auto i vozile do Pule gdje smo se družiles Natašom i pile kavu u Cvajneru, najalternativnijoj i najkul kavani uHrvatskoj. Tako da tekst završavam u alternativnom tonu i s Natašinomomiljenom puležanskom ''poskočicom'';