Ustanovljeno je da je kada su u zlodjela bili uključeni samo američki ili irački vojnici do viših kadrova u redovima oružanih snaga SAD-a stizala  zapovijed 'ne istraživati'.

WikiLeaks svojim filtriranim dokumentima dokazuje da su organizacije kao što je Iraq Body Count, koja pokušava utvrditi stvarni broj poginulih u Iraku, prilično točne i da je brojka od najmanje 150.000 poginulih Iračana stvarna te da je od toga barem 80 posto civila.

Između siječnja 2009. i srpnja 2010. SAD je predao Iraku na tisuće zarobljenika, i to unatoč saznanju da su pripadnici iračke službe sigurnosti na divljački način ispitivali i nepotrebno mučili te civile.

Rečenica 'Ako snage koalicije nisu involvirane u događaj, nije potrebno provesti istragu' ponavlja se gotovo kod svakoga dokumenta u kojem se govori o sudbini iračkih zarobljenih civila.

Prema Amnesty Internationalu, ne stoji stav Pentagona da se tim kršenjima ljudskih prava u iračkim zatvorima trebalo baviti samo iračko vodstvo odnosno da su to 'interna pitanja' iračkog društva jer AI podsjeća da je SAD potpisnik Međunarodne konvencije protiv mučenja gdje jasno stoji da je svaka zemlja koja preda zarobljenike drugoj zemlji odgovorna za zlostavljanja od strane vlasti koje preuzimaju zarobljenike.

Na stotine je civila ubijeno na check pointovima, barem 681 civil u preko 14.000 incidenata. Najpoznatiji je slučaj trudnice Nabihe (35) koju su vozili prema bolnici u Samarri, 100 km sjeverno od Bagdada. Brzina kojom se vozilo približavalo prema američkim vojnicima, zbog hitnoće, postala je sumnjiva i ovi su zapucali rafalima iz mitraljeza pobivši trudnicu, njenu nerođenu bebu i vozača, njena rođaka.

Posebno je pak poglavlje plaćenika ili pasa rata kakvi su oni iz privatne kompanije Blackwater, zadužene da osigurava diplomate i američke kompanije, koja se 16. rujna 2007. 'proslavila' pobivši 17 civila na trgu Nisour u Bagdadu. Američki je sud oslobodio sve optužene (njih petero) zbog 'pomanjkanja dokaza'.