Sam izvještaj za povod ima dva veoma različita događaja. S jedne strane, radi se o modnom editorijalu objavljenom 2010. u francuskom izdanju magazina Vogue, u kojem je desetogodišnja djevojčica, posve našminkana, u večernjoj odjeći za odrasle žene, fotografirana u pozama koje su izvjesni krugovi prepoznali kao 'sugestivne'.

Zatim, radi se pojavi nove serije natječaja ljepote u Francuskoj, na kojima natjecateljice imaju uglavnom između osam i 12 godina, tzv. mini-miss natječaji, čija je formula u Francusku uvezena iz SAD-a.

Prema izvještaju, takve pojave naslanjaju se na negativni 'stereotip o liku pasivne žene/djevojčice', mogle bi dovesti do razvijanja 'riskantnih praksi', poput predpubertetske anoreksije, a u konačnici, 'prerano uvođenje seksualnosti u život djevojčica moglo bi imati nepovratne psihološke posljedice u 80 posto slučajeva'.

Iako senatorica tvrdi kako je fenomen još uvijek marginalan u Francuskoj, u svom izvještaju predlaže radikalne mjere, kako bi se što prije i efikasnije suzbio proces hiperseksualizacije djevojčica, proces medijski uvjetovane preobrazbe djevojčica u zavodnice. Tako bi sve mini-miss natječaje zabranila, a modne marke ne bi smjele za zaštitno lice uzimati modele mlađe od 16 godina. Uz to predlaže se i izrada posebnog dokumenta u kojem bi modne kuće odustale primjerice od proizvodnje grudnjaka za povećanje grudi za djevojčice, a roditelji bi mogli signalizirati pojavu kakvog 'nepoćudnog' odjevnog komada.

Naime, upravo se u moćnom marketinškom pogonu modne industrije koja je u niši tzv. Lolita prepoznao novi, lukrativni sektor, vidi najveći generator novog fenomena.

Sociolozi i dječji psiholozi koji su se oglasili u dijelu medija koji su problematici odlučili pristupiti iole trezveno, a ne na razini sveopće moralne panike, svakako su uvažili društvene procese u kojima se danas pred djevojčice prerano postavljaju određeni ideali ljepote odraslih.

No upozorili su na nekoliko bitnih preinaka, kako u terminologiji, tako i u detektiranju same društvene pojave. Za početak, predlaže se termin 'hiperfeminizacija' budući da se i sam izvještaj bavi isključivo prikazom djevojčica u medijima i javnosti. Hiperseksualizacija se ne može samo svesti na djecu, ona zahvaća društvo u cjelini, a jednako je zabrinjavajući i usporedni proces infantilizacije žena, u kojem žena za ostvarivanje ideala ljepote mora neprestano težiti što mlađem izgledu. Zatim se ponovilo kako je neslavna serija fotografija iz Voguea naišla na osudu prije svega na američkom, a ne na francuskom tržištu.

Ukratko, upozorilo se na ono što se već godinama u debati o medijskom prikazu djevojčica zaobilazi. Svesti tako kompleksnu društvenu problematiku na represiju nošenja visokih potpetica i ruža za usne ili mini-miss natječaja je pomalo trivijalno, dok se prešućuje čitav niz neostvarenih koraka u spolnom odgoju mladih te u redovitom konzultiranju i informiranju roditelja, čija uloga u cijelom procesu ostaje krucijalna.