Mediteranska zemlja s 20 posto nezaposlenih, nakon Grčke najviše u EU, morala je ponovno organizirati izbore nakon što glavne stranke nisu uspjele postići sporazum i formirati vladu poslije izbora u prosincu.

Na izborima prije šest mjeseci narušeno je 40 godina dugo dvostranačje tijekom kojeg su se na vlasti mijenjale Narodna stranka desnog centra (Partido Popular) i stranka lijevog centra Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE). Dvije nove stranke - Podemos (Možemo) i Građani (Ciudadanos) - uspjele su kanalizirati ogorčenje stanovnika tradicionalnim političkim strankama te nezadovoljstvo visokom nezaposlenošću i korupcijskim skandalima.

Ankete uoči izbora ukazuju kako će parlament biti rascjepkan baš kao i nakon prošlih izbora, sa spomenute četiri velike stranke te šest manjih. Za samostalno formiranje vlade potrebno je 176 od ukupno 350 mjesta u parlamentu, no toliko zastupnika nitko ne dobiva sam.

Narodna stranka premijera Mariana Rajoya, na vlasti od 2011., mogla bi opet pobijediti sa osvojenih 120 zastupnika no zasad ne može računati na niti jednu drugu stranku u dostizanju 176 mjesta. Njen prirodni saveznik, stranka Građani, koja se zalaže za sličnu gospodarsku politiku i protivi referendumu o nezavisnosti u pokrajini Kataloniji, dobiva oko 40 mjesta, pokazale su ankete uoči izbora. Eventualnim koaliranjem imale bi nedovoljnih 160 mjesta.

Španjolsko gospodarstvo poraslo je lani 3,2 posto, najviše među velikim zemljama eurozone. Stopa nezaposlenosti pala je u posljednje tri godine s 26 na 20 posto, porasla je osobna potrošnja, te je financijski sustav doveden u red. Blagi gospodarski oporavak i turistička sezona daju vjetar u leđa 61-godišnjem Rajoyu koji napominje kako je za vođenje države važno iskustvo kojeg nemaju mladi lideri opozicijskih stranaka. Rajoy je došao na vlast tijekom duboke recesije, posudio novac za posrnule banke, smanjio javni deficit i liberalizirao tržište rada. Tvrdi kako zemlja mora nastaviti u 'smjeru oporavka'.

Njegove mjere štednje, međutim, ostavile su ožiljke na društvu. Osobni dohodak i dalje je osjetno manji nego 2008. kada je počela kriza. Oni koji sada pronađu posao primaju manju plaću uz nesigurnost, brojni su privremeni poslovi, a prema državnom statističkom uredu 14 posto stanovnika nema dovoljno novca za podmirivanje osnovnih mjesečnih potreba.

U očima mladih Španjolaca podjednako su krive Narodna stranka i PSOE. Na izborima u prosincu bio je očit generacijski jaz budući da je više od polovice mlađih od 35 godina glasovalo za Podemos i Građane dok su stariji od 54 godine podržali tradicionalne stranke. Korupcijski skandali u Narodnoj stranci i PSOE-u također su narušili njihov kredibilitet.

Podemos, koji doživljava uzlet na frustraciji mladih i koji je nazivao tradicionalne stranke kastom, u nedjelju bi mogao unijeti značajan preokret na španjolskoj političkoj ljevici. Naime, stranka lijevog centra PSOE koja je zemljom vladala 21 od posljednje 34 godine mogla bi prvi put pasti na treće mjesto. U prosincu je drugoplasirani PSOE osvojio 90 mjesta u parlamentu a Podemos 69.

Nakon toga je Podemos s manjinskom strankom Ujedinjena Ljevica osnovao koaliciju Ujedinjeni možemo koja bi mogla osvojiti drugo mjesto na izborima, pokazale su ankete prošli tjedan. To bi nakon prošlotjedne pobjede zagovornika izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a bio drugi udarac tradicionalnim strankama u Europi.

Vođa Podemosa, 37-godišnji Pablo Iglesias, i 30-godišnji vođa Ujedinjene Ljevice Alberto Garzon prošli mjesec su govorili o socijaldemokratskom identitetu koalicije čime su duboko zagazili u teritorij PSOE-a, odnosno 'uzeli njegovu odjeću'. PSOE je još u prosincu ostvario najslabiji rezultat u povijesti a eventualni neuspjeh u nedjelju stavlja njegovog 44-godišnjeg lidera Pedra Sancheza pred neugodan izbor.

Ostaviti konzervativnog premijera Rajoya na vlasti u sklopu post-izborne velike koalicije s Narodnom strankom ili pak ići na osnivanje lijeve koalicije s Podemosom i Ujednjenom Ljevicom. U prvom slučaju bi iznevjerio tradicionalne socijalističke birače dok u drugom nailazi na otpor regionalnih stranačkih lidera PSOE-a i poslovnih ljudi.

Narodna stranka je nakon izbora u prosincu nudila PSOE-u formiranje velike stabilne koalicije u kojoj bi bila i stranka Građani, i koja bi imala 253 od 350 zastupnika, no Sanchez je to bio odbio. Takav scenarij podsjetio bi na Grčku 2012. gdje su tradicionalne stranke desnog i lijevog centra osnovale koaliciju, da bi ih odmah na idućim izborima pomela Syriza, sestrinska stranka Podemosa.

Koalicija Podemosa i Ujedinjene Ljevice, tj. Ujedinjeni možemo, obećaje kraj mjera štednje te ubrizgavanje 15 milijardi eura godišnje putem javnih izdataka premda je španjolski proračunski deficit 5,1 posto, odnosno iznad 3 posto BDP-a na kojem inzistira Bruxelles. Španjolski javni dug iznosi pak 100 posto BDP-a. Podemos, čije su vođe mahom politolozi a biračko tijelo osiromašena srednja klasa, namjerava povećati porez na dobit kompanijama te porez na dohodak onima koji zarađuju više od 60.000 eura godišnje. PSOE ih naziva radikalima i tvrdi da oni nemaju ništa sa socijaldemokracijom već se bore za fotelje. PSOE je s njima odbio koalirati jer podržavaju organiziranje referenduma o nezavisnosti u Kataloniji.

Sanchez je nakon prošlih izbora uspostavio savez s Građanima no njihovih 130 zastupnika nije bilo dovoljno niti za formiranje manjinske vlade jer su sve ostale stranke glasovale protiv. Prije toga niti Narodna stranka nije dobila podršku drugih stranaka.

Oko 36,5 milijuna građana s pravom glasa do 21 sat će imati priliku izmijeniti situaciju nastalu prije 189 dana kada su posljednji put ubacivali listiće u plastične kutije.

Četiri vodeće stranke, pak, nisu se izjasnile oko mogućih koalicija nakon nedjeljnih izbora. Obećale su dati sve od sebe da ne dođe do novih, ponovljenih izbora no njihovi čelnici su to isto rekli i uoči izbora u prosincu. Ukoliko ponovno dođe do političke blokade Španjolska bi mogla biti bez nove vlade do jeseni.