"Ovo je horor. Ne može se naći ništa pristojno ispod 600 eura mjesečno, bez obzira radilo se o maloj garsonijeri ili stanu koji dijeliš s drugim osobama", kaže 36-godišnja Elisa koja je u kolovozu došla živjeti u Madrid jer je ondje dobila posao u državnoj službi.

Najskuplji najam među gradovima ima Barcelona, gdje je u prosjeku potrebno platiti 19,2 eura po metru kvadratnom, dok je u glavnom gradu Madridu cijena 17,4 eura, podatak je za kolovoz nekretninske kompanije Idealista.

Slijede primorski baskijski grad San Sebastián, te ljetovališta Marbella i Palma de Mallorca.

Za najam stana od 90 metara kvadratnih u Barceloni potrebno je tako platiti mjesečno 1.746 eura, a u Madridu 1.566 eura. U oba slučaja cijena prelazi iznos mjesečne minimalne bruto plaće od 1.080 eura.

'Najmodavci su poludjeli'

Elisa je prva tri tjedna po dolasku u u Madrid provela u prostoru Crkve namijenjenom studentima, koji su bili na ljetnim praznicima, gdje je platila 330 eura. Tražila je zatim smještaj preko online agencija Idealista i Fotocasa.

"Nudili su mi stanove koje bih dijelila s 4, 5 ili 6 osoba, s jednom kupaonicom. Ili pak nekakve stanove bez prozora s čudnim ljudima", kaže za Hinu.

To je odbila, no za nešto bolje najmoprimci su tražili da uplati stanarinu unaprijed za četiri mjeseca, stanarinu za tekući mjesec, dodatni novac kao osiguranje u slučaju da ošteti stan te potvrdu iz banke o stalnim primanjima.

"Najmodavci su naprosto poludjeli", žali se Elisa.

Oko 15,9 posto Španjolaca živjelo je 2011. godine u unajmljenom stanu, dok je deset godina ranije tako živjelo njih 13,5 posto, posljednji je podatak Španjolskog statističkog ureda.

Stanarinu najmodavcima tako sada plaća više od 7,7 milijuna osoba u 3 milijuna stanova.

Elisa je uspjela naći lijepu garsonijeru, ali je zatim u ugovoru vidjela klauzulu prema kojoj mora platiti najam za čitavu godinu, ako ode ranije. Zamolila je vlasnicu da to promijeni, nakon čega se ova naljutila. Idući dan joj je na ružan način priopćila da je upravo iznajmila stan drugoj osobi.

"I to na dan kada smo bili dogovorili potpisivanje ugovora i kada sam došla u stan sa stvarima", kaže Elisa.

Polovica prihoda za stanarinu

Oko 48,7 posto Španjolaca poput Elise nalazi se na granici siromaštva jer im polovica prihoda odlazi na plaćanje stanarine.

Španjolska je, uz Litvu, gdje 40 posto podstanara izdvaja preko 40 posto prihoda za najam, u samom vrhu Europske unije po broju tako siromašnih građana, podatak je statističkog ureda Eurostat.

Elisa je na kraju uspjela naći stančić od 22 metra kvadratna u četvrti Lavapies, u središtu Madrida, pored stanice podzemne željeznice.

"Garsonijera je prilično pristojna za 600 eura mjesečno, a vlasnica se čini normalnom", kaže.

Katalonski Sindikat najmoprimaca (Sindicat de Llogateres) tvrdi da je skupi najam posljedica davanja prostora u najam turistima te uz kratkoročne sezonske ugovore.

"Država treba regulirati cijene najma stanova i eliminirati dozvole koje daje u turističke svrhe", rekao je glasnogovornik sindikata Enric Aragonés za novinsku agenciju EFE.

Napominje da bi korištenje stanova za turizam trebala biti drugačija aktivnost.

Elisa se 1.rujna uselila u stančić u četvrti Lavapies, koju također obitavaju turisti u izlascima po kafićima, ali tu nije bio kraj njenim mukama. Prijatelj iz studentskih dana joj pomaže pri krečenju jer su zidovi zbog učestalog korištenja dotrajali, a trebalo je promijeniti i neke druge stvari, te puno čistiti prije useljenja.

"Zadovoljna sam jer je noćnoj mori došao kraj", kaže u pauzi od krečenja. "Tjednima sam pregovarala s agencijama, raspravljala s vlasnicima i obilazila najrazličitije dijelove Madrida. To je doista bio pakao", kaže.

Stančić veličine njenog sada se iznajmljuje po 700 eura, što je 100 eura više u odnosu na cijenu koju je ona dogovorila prije mjesec dana.

Iznajmljivači, pak, tvrde da je to rezultat ponude i potražnje.