Socijalistička Vlada Joséa Luisa Rodrígueza Zapatera ima pred sobom već 80 posto svih sindikata Španjolske i nalazi se u najvećoj ekonomskoj krizi posljednjih desetljeća pa se u zemlji sve više govori o 'grčkom sindromu'.

Štrajk koji je djelomice započeo jučer, a koji se danas širi, najviše, za sada, pušta korijene među sindikalnim centralama nacionalističke provenijencije kao što su baskijski sindikati CCOO i UGT pri čemu nije baš jasno koliko ljudi ulazi u štrajk jer se protivi planiranim reformama u radnom zakonodavstvu - što jako podsjeća na bitku između hrvatskih sindikata i Vlade Jadranke Kosor - a koliko ih pak štrajka u kontekstu konfrontacije separatističkih snaga Baskije, Navarre, Galicije i Katalonije i centralističke, u ovom slučaju lijevo orijentirane Vlade.

Ipak, u ovom posljednjem, 12 mjeseci starom naletu sindikata protiv Zapatera, koji predvode baskijski sindikati okupljeni u centrali CCOO, prevlast je radničkih nad nacionalnim pravima. Glavni tajnik CCOO-Euskadi Unai Sordo izjavio je jučer u Bilbau, a prenosi agencija EFE, 'da su svi radnici pozvani na žestoki otpor Vladi budući da će raznorazne ucjene gospodarstvenih moćnika ovisiti o jačini štrajka'.

Unatoč svim polemikama, nacionalisti među sindikalnim vođama ne kriju, poput Sorda, da će štrajk biti znak upozorenja onim baskijskim zastupnicima koji su u parlamentu glasali za Zapaterovu reformu ili su u glasovanju bili suzdržani.

Zapaterova je Vlada odgovorila, ali mlako. Ona naprosto nema mehanizme da obustavi ili minimalizira učinke generalnog štrajka koji za sada najviše obuhvaća radnike transportnih poduzeća i javnoga prijevoza. U nekim gradovima tek uspijeva pokrenuti 30 posto kapaciteta, ali se za Vladu problemi tek počinju nagomilavati.

Štrajk zahvaća i zdravstveni sustav, tako da bolnice rade kao da se radi o nedjelji ili nacionalom prazniku. Otvorena je tek trećina benzinskih postaja. Javni radio i televizija emitiraju samo osnovne vijesti, nema sprovoda, administracija u općinama i gradovima ne radi već se samo dežura.

Zapatero se sa sastanka na vrhu zemalja članica G-20 u Torontu vratio ohrabren riječima podrške američkog predsjednika Baracka Obame koji mu je

čestitao zbog uvođenja smionih promjena da se osigura solventnost španjolske Vlade. Zbog toga se ne čini da su Zapatero i njegova Socijalistička španjolska radnička partija (PSOE) spremni odstupiti pred naletom radnika i sindikalnih vođa. Naročito i zato što najveća opozicijska stranka, desna Narodna stranka (PP) ne nudi alternativu i vrlo je suzdržana.

Najkraće rečeno, sindikati su ogorčeni zbog uvođenja mjera kojima se poslodavcima bitno olakšava mehanizam otpuštanja radnika i zato što se otpremnine, umjesto s dosadašnjih 45 radnih dana po godini staža, plaćaju s po 20 radnih dana po godini rada. Pregovori su propali kad je Vlada odbila rješenje koje su predlagale sindikalne središnjice o plaćanju 33 radnih dana po godini staža.