'Spavate s nama, ali glasate protiv nas!' bio je samo jedan od slogana kojim su se francuske prostitutke u četvrtak, 25. ožujka, obratile 4. sjednici francuskog senata posvećenoj problemima prostitucije. Prosvjedu, organiziranom zato što na raspravu nisu bile pozvane upravo one kojih se dotični zakoni najviše tiču, nije manjkalo dovitljivih slogana poput 'Ujedinjene prostitutke protiv Sarkozyja' ili 'Ako si protiv represije, stavi si prst', 'Ako si protiv Sarkozyja, stavi si dva prsta!
Prosvjede je predvodila Camille Cabral, prva francuska zastupnica transseksualka i osnivačica udruge PASTT za prava transseksualaca, koju Libération opisuje kao lika iz Almodovarovih filmova.
No, iza lucidnih i benevolentno provokativnih slogana te drag queen kostima koji su začinili idilični buržujski pejzaž pariškog 5. arondismana u kojem se senat nalazi, krije se neriješeno socijalno pitanje zakonske regulacije prostitucije.
Prosvjednice se, naime, opiru otvaranju javnih kuća, za koje Camille Cabral tvrdi da bi od države napravili legalnog svodnika. Zastupnica vladajuće stranke UMP Chantal Brunel iznijela je prijedlog prema kojem bi javne kuće djelovale poput bilo kojeg drugog administrativnog ureda, primjerice knjigovodstvenog.
'Seksualne radnice' odbacuju slične prijedloge koji, prema njima, samo dodatno izobličavaju njihove prvotne zamisli. Naime, one inzistiraju na mogućnosti samoorganiziranja u autonomne zajednice u kojima bi mogle zajedno dijeliti troškove življenja i preko kojih bi ostvarile svoja radnička prava i pravo na mirovinu, što im aktualni zakon zasad onemogućava.
Prema posljednjim anketama koje objavio Le Parisien, čak 60 posto Francuza izjasnilo se za legalizaciju javnih kuća, što predstavlja značajan porast u usporedbi s anketama posljednjih godina. Pitanje legalizacije prostitucije inače se svakih nekoliko godina nanovo aktualizira u francuskoj javnosti, a raspravi se pristupa s oprečnim stajalištima.
Dio militantnih udruga bori se za ukidanje prostitucije, a time i za ukidanje svakog oblika svodništva, dok socijalistički zastupnici govore o tome kako bi eventualna legalizacija tog tipa ustanova krenula od posve pogrešnih pretpostavki da je prostitucija zapravo dobrovoljna djelatnost. Prema zastupnici Danielle Bosquet, radi se o anakronoj slici 'djevojaka za zabavu' à la Toulouse Lautrec koja se u praksi odnosi samo na zabavu klijenata, ali ne i djevojaka.
Europski primjeri legalizirane prostitucije u Njemačkoj i Nizozemskoj svjedok su potencijalnih problema na koje civilno društvo neprestano upozorava. Primjerice, pojava masovnih bordela, popularno nazvanih 'Mcdonaldsa za seks' tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj 2006. godine ili sama činjenica da legalizacija u praksi ne garantira sigurnu zaštitu od svodnika.
U Nizozemskoj, zemlji koja je u Europi imala najliberalniji odnos prema 'najstarijem zanatu', trenutno vladajuća konzervativna struja nastojala je u početku zatvoriti polovicu javnih kuća, a potom ih izmjestiti iz centra grada. No, upozoravaju aktivisti, samo premještanje problema neće ga ublažiti ili ukinuti te zaključuju da nakon 40 godina Pokreta za oslobođenje žena i dalje vlada stereotipna i submisivna vizija ženske seksualnosti.
