Lukas se požalio na to kako se 'događa da kada oni organizuju koncerte u Srbiji imaju daleko više sponzora nego mi [kad nastupamo kod njih]', dok je Ukraden – kojoj je prije nekoliko mjeseci zbog dojave o bombi bio otkazan nastup u zadarskim 'Lampašima' – izjavila slijedeće: 'Svaka čast Željku Mitroviću ako je doneo takvu odluku i ako je bude sproveo do kraja. Dosta je više. Prošlo je više od dvadeset godina, muzika je ta koja je prva izgradila most između dva naroda. Pevači su bili ambasadori zemalja i tako bi trebalo da ostane. Činjenica je da pevači iz Srbije nemaju ni upola dobar tretman kao što hrvatski imaju u našoj zemlji. Moj koncert je otkazan zbog podmetnute bombe, pa nema smisla. Ni jedan njihov pevač nije imao takav prijem u Srbiji. Ne znam ko to radi, samo znam da to nije čista igra.'

Istovremeno, beogradski Kurir je povodom otkazivanja dubrovačkog koncerta Ane Nikolić objavio članak pod naslovom 'Hrvati, sram vas bilo!', u kojem ini srpski folk-izvođači redom iznose manje-više identične prigovore na 'nedostatak reciprociteta.'

Ono malo razumijevanja što ga imam za tu poziciju povezano je s razumijevanjem što sam imam za srpske izvođače kojima se osporava pravo nastupa kod nas jer su zabavljali srpske trupe po ratištima: vjerujem da u većini slučajeva (ponavljam: većini, ne svim!!) nije bila riječ o zlim nego o, naprosto, neinformiranim ljudima. Mislim, ne mora čovjek vjerovati baš svemu što čuje i pročita u medijima, ali ako mu razmatranje dnevnopolitičkih tema ne spada među životne prioritete te stoga svoje stavove temelji na ovlaš prelistanim dnevnim novinama i TV-vijestima načuvenima u prolazu – onda je državna propaganda sve s čim će i biti upoznat, onda su to jedini komadići koje će imati na raspolaganju za slaganje mozaika, i u takvim okolnostima se čak i načelno dobar čovjek može naći u situaciji da, eto recimo, nastupa pred zločinačkom vojskom za koju nema blagog pojma da je zločinačka.

A kako smo se i sami u vlastitom dvorištu imali prilike uvjeriti koliko je nevjerojatno puno otpora uopće samom konceptu ratnih zločina s hrvatske strane, čak i kad se pritom ne dovodi u pitanje legitimitet Domovinskog rata – ta kako onda očekivati od Srba da se uhvate u koštac s time kako su izvršili agresiju na, a ono, pola bivše Juge?!? Pa mislim, ako niti jebeni predsjednik Srbije nije u stanju povodom obljetnice Oluje pripomenuti da je taj događaj možda, MOŽDA imao i neke sićušne veze s time što su srpske snage bile okupirale dio teritorija tuđe države – koliko onda ima smisla očekivati od narodnih zabavljača da barataju s iole kompletnom slikom zbivanja na ovim prostorima?

No opet, s druge strane, i nekompletna slika i dalje jest nekakva slika, i nema te propagande koja bi mogla prelakirati činjenicu što bi morala biti očita čak i najapolitičnijim srpskim folkerima – a to je da srpski vojnici jesu ratovali na teritoriji Hrvatske, dok hrvatski na teritoriji Srbije nisu. Toliko o reciprocitetu! Naravno da to ne opravdava prijetnje srpskim izvođačima koji dolaze ovamo nastupati, posebno ne onima poput Ane Nikolić što su u doba rata pohađali tek srednju školu – ali je i nešto što bi im ipak valjda trebalo dati, ne znam, nekakve indicije kad se pitaju zašto jedan dio Hrvata dočekuje srpske izvođače s osjetno manje entuzijazma negoli oni naše? A dok god 'ambasadori zemalja' nisu u stanju pojmiti čak ni jednu tako elementarnu činjenicu, reciprociteta neće biti ni za lijek.