Susret su mnogi interpretirali kao vrbovanje srpskog obavještajca, što sada Kremlj i Beograd nastoje opovrgnuti.

Obje strane odmah nakon što se video pojavio u javnosti nastojale su što brže sanirati štetu i prebaciti odgovornost na zapadne službe koje navodno tako žele potkopati suradnju Srbije i Rusije, prije svega obrambenu. Iako nominalno tvrdi da je neutralna, Srbija se u posljednje vrijeme intenzivno naoružava, u čemu joj pomaže Moskva.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov poručio je da su odnosi Rusije i Srbije toliko posebni da nikakvi skandali zbog navodnog vrbovanja srbijanskog časnika ne mogu utjecati na njih, dok je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić za skandal optužio sve i svakoga te uz to poručio da je Srbija sve znala. Tvrdi da to neće narušiti odnose s Rusijom.

Pukovnik Georgij Kleban više nije u Srbiji, a pukovnik Z. K. je, po Vučićevim riječima, bio pod nadzorom srbijanskih služba sigurnosti još od 2012. zbog kontakata s hrvatskom protuobavještajnom službom, a 2017. 'uočen je značajan niz kontakata s pripadnicima ruske obavještajne službe'. Rekao je i da predstavnici austrijske, njemačke i bugarske službe, u okviru vojnih izaslanstava, ubuduće neće imati pristup informacijama i događajima od veće važnosti u zemlji.

Pitali smo sigurnosnog stručnjaka Gordana Akrapa iz Instituta za istraživanje hibridnih sukoba u Zagrebu je li uobičajeno to da prijateljski agenti vrbuju jedni druge i koji bi bio cilj takve operacije. Akrap ističe da u obavještajnom poslu nema prijatelja. Postoje saveznici, dodaje, i u pravilu njima to ne radite.

'Međutim ni to se nije pokazalo u slučaju prije nekoliko godina, kada je objavljeno da su Amerikanci prisluškivali Angelu Merkel', podsjetio je stručnjak te navodi da svaka država ima želju znati na preventivnoj razini o onim procesima i aktivnostima koji bi je mogli ugroziti. U tom poslu, kaže, postoji kodeks časti, ali postoji i nešto za što se jednostavno zna da se događa.

'Nema tu prijatelja i neprijatelja - tu svatko ima svoje nacionalne interese', jasan je Akrap.

Što su radile osobe na spornoj snimci, možemo samo pretpostavljati.

'Jesu li oni prikupljali podatke o Srbima, srpskim sposobnostima i namjerama? Jesu li išli prema nekom drugom ili trećem? Jesu li prema toj osobi koristili false flag pristup? Rus se možda predstavljao kao netko drugi ili treći - sada tu ima 100 varijanti…', analizira nam situaciju stručnjak te kaže da odnosi izvještajno-sigurnosnih sustava vrlo često idu ispred političkih odnosa.

'To je ta siva diplomacija', navodi Akrap. Stručnjak vjeruje da Rusija i Srbija imaju dobre odnose, međutim to ne priječi nekoga da prikuplja podatke koji trebaju njegovu čelništvu.

Međutim laici bi očekivali da prijateljske službe međusobno razmjenjuju podatke, a ne da se nadmeću.

'Podatke se može razmjenjivati tamo gdje imate zajednički interes. Što se tiče borbe protiv organiziranog kriminala i terorizma, normalno je da ćete razmjenjivati podatke. Normalno je da ćete razmjenjivati podatke o nekoj trećoj strani za koju i jedni i drugi drže da radi protiv njih. U ovom slučaju pitanje je koje su podatke oni tražili od ove osobe', kaže Akrap.

Ne vjeruje da se radi o podacima o naoružanju ili vojnoj spremnosti srpske vojske jer su to podaci koje Rusi imaju na ovaj ili onaj način.

'S druge strane, Vučić je pustio priču da je ta osoba bila pod mjerama njihove službe jer su prije 10-12 godina utvrdili njene kontakte s našim službama', kaže Akrap te smatra da je riječ o farsi jer da Srbi nađu bilo kojeg svog časnika kako neovlašteno kontaktira više od jednog puta s nekim od osoba za koje oni sumnjaju i pretpostavljaju da su djelatnici naših službi, istog trena bi ga uhitili i dali bi vijest na sva zvona ne samo u Srbiji, nego u Vijeću sigurnosti UN-a.

Zanimljivo je to, navodi naš sugovornik, da Vučić nikad ne propusti priliku da svaki put kaže da su Hrvati ili Albanci krivi za nešto. Mišljenja je da je takva politika kratkoročna i štetna i za razvoj odnosa, kao i za njega, jer postaje nerelevantan i nerespektabilan partner u međunarodnoj zajednici.

Srpski mediji navode da je iza videa koji je digao veliku prašinu u Srbiji odmah poslije objavljivanja stao i bugarski nezavisni novinar Hristo Grozev, na Zapadu poznat, kako pišu, kao 'borac za istinu o štetnom ruskom obavještajnom djelovanju'. Poseban začin ovom slučaju, pišu srpske Novosti, daje saznanje da je snimku pustila u javnost rumunjska obavještajna služba, a koja važi za jednu od europskih ispostava američkih obavještajaca.

Akrap kaže da nije važno jesu li snimku objavili Bugari ili Rumunji. 'Bitno je da je to netko snimio i da to očito ni Srbi ni Rusi nisu znali', kaže stručnjak s Instituta za istraživanje hibridnih sukoba te ne vjeruje da je snimka izišla iz srbijanskog sustava.

Možemo spekulirati o modelima kako se to radi i zašto je izašlo baš sada.

'Naravno, nije nemoguće da su te strane koje su to snimile evidentirale više takvih događaja jer je vrlo vjerojatno da to nije jedina snimka niti su to jedini podaci koji postoje kod onih koji su ovo pustili u javnost', rekao nam je Akrap.

Upravo na ovom slučaju vidi se neka od vrsta hibridne aktivnosti.

'Srbima ostaje da se pitaju tko je to snimio, kad je to snimio, zašto je snimio, koliko toga još ima, što sve znaju, što sve ne znaju. To su pitanja na koja će vrlo teško moći dati odgovor. Ako je njihova sigurnosna služba znala da postoji više takvih kontakata, onda su oni to morali spriječiti. Našli su se, što se kaže, u nebranom grožđu', zaključio je Akrap.