Ove godine slavi se 1390. AP (Anno Persico). Iranski ili perzijski kalendar je solarni, a njegov nulti datum predstavlja iseljenje (hidžru) proroka Muhameda, što bi odgovaralo 622. g. po gregorijanskom kalendaru.

Perzijski kalendar ima dugu tradiciju i star je preko 4000 godina, a tijekom vremena je nekoliko puta reformiran zbog klimatskih, astronomskih i vjerskih razloga. Svoje početke ima u predislamskom periodu, kada je zoroastrizam bio dominantna religija u Perziji. Definirao ga je Omar Hajam prije osamsto godina, a kalendar je posjedovao najpreciznije izračunatu solarnu godinu tog doba te i danas predstavlja najprecizniji kalendar u upotrebi.

Iranska nova godina započinje prvim danom proljeća, 21. ožujka, i podijeljena je na dvanaest mjeseci čiji se nazivi poklapaju s imenima dvanaest anđela čuvara iz zoroastrijanske vjere. Prvih šest mjeseci imaju po 31 dan i odgovaraju periodu od 21. ožujka do 22. rujna, dok sljedećih pet mjeseci imaju po 30 dana. Dvanaesti mjesec ima 29 dana, osim u prijestupnoj godini, kada ima 30 dana. Osim u Iranu, iranski, odnosno perzijski kalendar smatra se službenim i u Afganistanu te nekim susjednim krajevima.

Iranska kalendarska godina počinje kada i proljeće na sjevernoj hemisferi: u ponoć između dva uzastopna solarna podneva koja obuhvaćaju trenutak sjeverne proljetne ravnodnevice, kada Sunce prelazi na sjevernu hemisferu. Prvo podne pripada posljednjem danu stare godine, a ono drugo prvom danu nove godine, što je praznik Novruz. Prvi dan kalendara je najčešće 21. ožujka, a ponekad i 20. ožujka te, rjeđe, 22. ožujka.

Sadašnji iranski kalendar je zakonski usvojen 31. ožujka 1925, u prvim godinama dinastije Pahlavi. Zakonom je rečeno da prvi dan godine 'u pravoj solarnoj godini' treba biti na prvi dan proljeća, 'kako je nekada bilo'.

Mjesec ili dva prije nove godine Iranci počinju s generalnim čišćenjem svojih domova. Taj posao obavljaju svi zajedno, i muškarci i žene, mladi i stari. Također, kupuju novu odjeću, hranu i poslastice te se tako pripremaju za proslavu tog velikog praznika.

Haft sin je naziv za novogodišnju trpezu. Radi se o odabranoj iranskoj hrani koja se stavlja na stol sat prije dolaska nove godine i ne sklanja se tijekom trinaest prazničnih dana. Nju čini sedam stvari koje počinju slovom 's', zbog čega se i zove 'sedam S', a svaka ima određenu simboliku.

Broj sedam u Iranu je sveti broj, a Haft sin se postavlja u čast sedam anđela pomagača Ahura Mazde, boga dobra u zoroastrizmu. Na trpezu se iznose i Kuran (sveta knjiga), ogledalo (pravda, istinitost i jasnoća), voda (čistoća i jasnost), zlatna ribica (čista i dozvoljena sahrana), svijeća (dug život), med (zdravlje i krepkost tijela), kruh i metalni novac (obilje i bogatstvo) te obojano jaje, koje se u trenutku dolaska nove godine zavrti na ogledalu i tako se dočara kruženje Zemlje i protok godine.