Dva dana nakon što je u samoubilačkim napadima na crkve i hotele u Šri Lanki na Uskrs ubijeno 310 ljudi, šrilankanski ministar obrane Ruwen Wijewardene je kao napadače označio dvije lokalne islamističke skupine, National Thawheed Jama'ut (NTJ) i Jammiyathul Millathu Ibrahim (JMI).

Wijewardene je otkrio da su bombaški napadi u Šri Lanki bili osveta za nedavni napad na džamiju u novozelandskom Christchurchu, dok je ministar telekomunikacija Harin Fernando ocijenio kako napad islamista nije mogao biti osujećen zbog posljedica političkih previranja u toj zemlji u kojoj vjerska podijeljenost igra značajnu ulogu.

Za razumijevanje novonastale situacije na otočju u Indijskom oceanu koje broji 22,4 milijuna stanovnika valja razlikovati tri glavne etničke populacije Šri Lanke. Dvije najveće zajednice su Singalci koji čine 75 posto stanovništva i koji su uglavnom budisti te Tamili čija je religija hinduizam i koji čine 18 posto ukupnog stanovništva otoka. Među Tamilima ima i kršćana te muslimana, a jedan dio ispovijeda i jinizam, reformni pokret unutar brahmanizma.

Nasilje kao dio života

Na otoku živi i značajna sunitska muslimanska zajednica čiji pripadnici govore tamilskim jezikom i koji uglavnom naseljavaju istočnu obalu otoka te područje Manarskog zaljeva na zapadu zemlje.

Nasilje na Šri Lanki godinama je bio sveprisutan dio života otkako je zemlja dobila neovisnost od Britanije 1948. godine, a sporadični sukobi izbijali su između manjinskih skupina i vlade u Colombu. Najštetnije razdoblje po ovu zemlju događalo se između 1983. i 2009. godine kada je zemljom bjesnio građanski rat između vojnih, paravojnih i policijskih snaga Šri Lanke na jednoj i tamilskih separatističkih snaga okupljenih oko paravojne organizacije Oslobodilački tigrovi Tamilskog Elama na drugoj strani.

Uzroci sukoba bili su u etničkim i vjerskim podjelama između većinskih, pretežno budističkih Singalaca na jednoj i manjinskih, pretežno budističkih, Tamila na drugoj strani. Sukob je započeo 1983. godine kada su naoružani separatistički tamilski militanti pokrenuli napade širom zemlje kao dio trajne vojne kampanje u gerilskom stilu. Sukob je s povremenim prekidima potrajao do 2009. godine, s tim da je u razdoblju od 1987. do 1990. u njemu sudjelovala i susjedna Indija pod izgovorom uspostavljajna mira.

Etnička čišćenja s obje strane

Sukob su karakterizirale brojne žrtve među civilnim stanovništvom, masakri i etničko čišćenje koje su provodile obje zaraćene strane. Tamilski separatisti su učestalo koristili i taktiku samoubilačkih napada koji su uključivali i udare na civilno stanovništvo pa je LTTE tertirana kao teroristička organizacija.

Tamilski separatisti su uspjeli preuzeti nadzor nad velikim dijelom sjevera i istoka Šri Lanke gdje su nastojali stvoriti nezavisnu državu Tamil Eelam. 2002. uspostavljeno je krhko primirje kako bi se iznašao politički kompromis, ali je ono četiri godine kasnije prekinuto nakon što je šrilankanska vojska krenula u svoju posljednju ofenzivu, dijelom koristeći i to što je 2004. katastrofalni tsunami teško pogodio područja pod tamilskom kontrolom.

Šrilankanske snage su do proljeća 2009. Preuzele nadzor nad cijelim područjem, a Tamilski tigrovi objavili su prekid ratnih operacija. Tamilski nacionalni savez nakon toga je objavio da odustaje od nezavisne tamilske države i umjesto toga pristaje na tamilski državnopravni entitet u okviru federalne Šri Lanke.

Eskalacija sukoba

Prema izvješćima Ujedinjenih naroda, u tom 26-godišnjem sukobu u kojem je poginulo više od 70.000 ljudi, zabilježeni su i ratni zločini koje su obje strane počinile tijekom posljednjih fazi borbe, dok je glavni grad bio redovita meta tamilskih samoubilačkih napada.

Vjersko nasilje nastavilo je povremeno erumpirati i tijekom poslijeratnog razdoblja, dok su napetosti između muslimanskih skupina i većinskih singalskih budista naglo eskalirale posljednjih godina. U ožujku prošle godine u cijeloj zemlji je uvedeno izvanredno stanje zbog sukoba koji su izbili u gradu Kandyju u središnjem dijelu zemlje. Povod eskalaciji nasilja bio je napad lokalnih muslimana na budističke Singalce koji su odgovorili podmetanjem požara na desetinama muslimanskih tvrtki i džamija.

Izvješće američkog State Departmenta o vjerskim slobodama na Šri Lanki ukazuje na rastuću sektašku podjelu između dviju singalskih zajednica i njihovog budističkog nacionalizma u kojima se posebno ističu skupine Bodu Bala Sena i Jathika Hela Urumaya. Od svog osnutka 2012. godine ultrancionalistička Bodu Bala Sena prednjači u antimuslimanskoj kampanji te pokušava zabraniti izgradnju džamija, burke, halal cerifikate i navodnu islamsku militantnost koja je sve do napada na Uskrs bila nezamjetna.

Bodu Bala Sena je okrivljena i za poticanje nasilja nad muslimanima i drugim manjinskim skupinama, osobito u gradu Aluthgami gdje je rulja nasmrt pretukla trojicu muslimana. Međuvjerski sukobi pojavili su se i drugdje, a prošlogodišnji pokušaj premijera Ranila Wickremesinghea da smiri situaciju izmaknuo je kontroli te je doveo do ustavne krize čiji su učinci vidljivi i danas.

Kriza vlasti kao inicijator napada

Prošlog listopada šrilankanski predsjednik Maithripala Sirisena donio je šokantnu odluku o smjeni vlade, suspendiranju parlamenta i imenovanju bivšeg predsjednika Mahinde Rajapakse za novog šefa vlade. Šrilankanske institucije su uzvratile udarac pa je parlament izglasao nepovjerenje Rajapaksi, a predsjednikovu odluku proglasio nevažećim. Nešto kasnije je tu odluku potvrdio i Vrhovni sud te je Wickremesinghea vratio na dužnost.

Krizu vlasti iskoristile su i džihadističke skupine koje djeluju na otoku, a o kojima se gotovo ništa ne zna. Zasad je poznato tek da je muslimanska zajednica još 2016. godine najoštrije osudila organizaciju National Thawheed Jama'ut zbog indoktrinacije djece ekstremnim fundamentalizmom i napada na budističke redovnike i spomenike.

Poznato je i kako se Abdul Razik, jedan od čelnika MTJ-a, već neko vrijeme nalazi u zatvoru zbog rasističkih napada. Tko doista stoji iza MTJ-a i na koji je način ona povezana s ostalim islamističkim skupinama tek treba utvrditi.