Naime, Barroso je poručio da bi Škotska, u slučaju da postane neovisna država, morala zatražiti članstvo u Europskoj uniji. Tako je nanio ozbiljan udarac Škotskoj nacionalnoj stranci, glavnom zagovorniku neovisnosti, kojoj je jedan od glavnih argumenata to da će Škotska u tom slučaju automatski postati članica Europske unije, ali i pokretima za nezavisnost Katalonije i Flandrije koji neupitno računaju s tim. Škotska namjerava održati referendum o nezavisnosti 2014. godine.

'Ako jedan dio države ... želi postati neovisan, naravno da kao neovisna država mora podnijeti zahtjev za članstvo u Europskoj uniji prema pravilima, to je očito', izjavio je Barroso za BBC. Na pitanje bi li ta država trebala ponovno pregovarati o članstvu, on je odgovorio: 'Da.' Iako je privremeno splasnuo entuzijazam oko nezavisnosti Katalonije nakon lošeg rezultata na izborima konzervativne stranke CIU (Konvergencija i unija), priča još uvijek nije gotova i u Barceloni ozbiljno računaju s direktnim plasmanom u Europsku uniju u slučaju osamostaljenja.

'Katalonija bi, postane li neovisna država, bila 'sedma najbogatija u Europskoj uniji', mjereno bogatstvom po glavi stanovnika', hvalio se Artur Mas, čelnik te španjolske pokrajine dva dana prije prijevremenih pokrajinskih izbora.

U slučaju da mora aplicirati za članstvo Kataloniju bi čekao trnovit put do jedinstvenog tržišta i putovanja bez putovnica. Ono što bi Madrid priredio Barceloni vjerojatno bi bilo sličnije onome što Makedonci doživljavaju od Grka, nego onome što su Hrvati doživjeli od Slovenaca na putu pristupanja Europskoj uniji. Nezavisnost bi se reflektirala i na uspješnu ekonomiju kojom se danas jako hvale.

'Odvajanje Katalonije bila bi ekonomska katastrofa. Multinacionalne korporacije, sa sjedištem u Barceloni, izgubile bi španjolsko tržište, a upitno je i članstvo u EU. Bili bi izgubljeni u tom slučaju. A neizvjesnost je posljednja stvar koju u ovom trenutku treba naše gospodarstvo', smatraju u Katalonskoj građanskoj stranci. Zaboravili su spomenuti i carine kojima bi im se oporezivali proizvodi.

Zanimljiv je slučaj još jedne europske separatističke pokrajine – Flandrije. Kao i u većini slučajeva separatizma, glavni izvor nezadovoljstva je - novac. Flamanci ističu da teritorijalno čine tek trećinu Belgije, a zaslužni su za 60 posto gospodarskog proizvoda zemlje. Njihove razloge za razvod s Valoncima bilo bi najlakše opisati kao 'nepomirljive razlike u karakterima'. Ali kao i svaki razvod, i u ovome postavlja se pitanje tko će dobiti dijete - Bruxelles, glavni grad Europske unije.

Status Bruxellesa u slučaju raspada Belgije neizvjestan je i podložan čestim polemikama. Iako je povijesno nizozemski bio jezik grada, danas većina stanovnika Bruxellesa govori francuski kao materinski jezik. Oba ova jezika imaju službeni status u Briselskoj regiji.

Postoje tri ideje što bi se s Bruxellesom trebalo dogoditi u slučaju raspada Belgije, ali u ovom slučaju iznijet ću samo jednu separatističku, flamansku. Naravno, njihov stav je da se grad sjedini s Flandrijom s kojom je geografski i ekonomski povezan, što bi u tom hipotetskom znanstvenofantastičnom raspletu dovelo do bizarne situacije u kojoj se administrativno središte institucija Europske unije ne bi nalazilo u Europskoj uniji. Barroso bi to trebao imati na umu kada bude odgovarao na pitanje hoće li Flandrija morati aplicirati za članstvo u slučaju secesije Belgije.