No, iako je cilj dekreta osigurati više sredstava za vojsku, stvarni broj popunjenih pozicija ostaje nejasan. Prema analitičarima, ključni problem je što ne postoji transparentan podatak o tome koliko je od tih pozicija doista zauzeto, što otežava procjenu stvarne veličine ruskih oružanih snaga, piše neovisni ruski portal Meduza.

Financijska regulacija, a ne regrutacija

Dekreti doneseni posljednjih godina nisu izravno povezani s regrutiranjem novih vojnika ili mobilizacijom, već prvenstveno služe kao regulatorni okvir za određivanje iznosa proračunskih sredstava potrebnih za vojne plaće. Međutim, pitanje koliko je od tih pozicija stvarno popunjeno ostaje otvoreno.

Dok se broj vojnika na papiru povećava, ruska vojska nastavlja s aktivnim regrutiranjem novih ugovornih vojnika. Većina njih priključuje se Kopnenim i Zračno-desantnim snagama, koje sudjeluju u sukobima u Ukrajini. Ovi vojnici pridružuju se borbenim operacijama, posebice u Ukrajinskoj regiji Harkiv te ruskoj regiji Kursk.

Regionalni ciljevi i preuveličani uspjesi

Kremlj je povjerio regionalnim vlastima odgovornost za ispunjavanje regrutacijskih ciljeva. Međutim, podaci pokazuju da ruske vlasti često preuveličavaju uspjehe. Primjerice, 2023. godina, koju su proglasili najuspješnijom u privlačenju novih "dobrovoljaca", završila je s puno manjim brojem novih vojnika nego što su vladini izvještaji sugerirali. Prema službenim podacima, vlasti su tvrdile da je 540.000 ljudi pristupilo vojsci, dok su proračunski podaci otkrili da ih je zapravo bilo samo 345.400.

Tijekom 2024. godine, stopa regrutacije značajno je pala. U prvom tromjesečju, podaci o isplaćenim federalnim bonusima sugeriraju da je isplaćeno 73.400 bonusa, što bi moglo značiti da će do kraja godine vojsci pristupiti oko 295.000 novih vojnika. Iako je Kremlj uveo dodatne financijske poticaje, taj pad pokazuje da sama financijska stimulacija nije uvijek dovoljna za postizanje ciljeva.

Povećanje poticaja za regrutaciju

Kako bi se potaknulo više ljudi da se pridruže vojsci, ruske su vlasti više nego udvostručile federalne bonuse za potpisivanje ugovora s vojskom, povećavši ih s 195.000 na 400.000 rubalja (oko 2.121 do 4.350 dolara). Mnoge regije također su uvele svoje dodatne poticaje za one koji odluče pristupiti vojnim snagama. Ovi potezi uslijedili su kao odgovor na izazove u postizanju ciljeva regrutacije, jer mnoge regije nisu uspjele ispuniti zadane kvote.

Zahvaljujući ovim naporima, zapošljavanje ugovornih vojnika u drugom tromjesečju 2024. poraslo je za 25 posto u odnosu na prvo tromjesečje. Ukupno je tijekom prvih šest mjeseci vojsci pristupilo preko 166.000 novih vojnika, što nije daleko od brojki zabilježenih u istom razdoblju 2023. godine.

Ipak, unatoč ubrzanju regrutacije, ruska vojska i dalje se suočava s nedostatkom pješaštva, posebno za operacije u Ukrajini. Naime, širenje bojišta u regiji Harkiv i Kursk, kao i rastući broj žrtava, dodatno opterećuju vojne snage.

Veliki gubici i manjak osoblja

Jedan od glavnih razloga nedostatka osoblja su veliki gubici na bojištu. Prema procjenama, od početka sukoba do sredine rujna 2024. godine, ruska vojska mogla je izgubiti između 135.000 i 140.000 vojnika, uključujući između 52.000 i 65.000 samo u prvih devet mjeseci ove godine. Osim toga, teže ranjeni vojnici, koji su zbog svojih ozljeda morali napustiti vojnu službu, dodatno povećavaju broj nepovratnih gubitaka.

Ukupni nepovratni gubici, uključujući poginule i teško ranjene vojnike, od početka invazije mogli bi dosegnuti između 270.000 i 420.000, s dodatnih 104.000 do 195.000 u 2024. godini. Iako regrutacija novih ugovornih vojnika pomaže u popunjavanju tih praznina, to nije dovoljno da se vojni kapaciteti značajno prošire.

Nedostatak opreme usporava mobilizaciju

Pored nedostatka ljudstva, ruska vojska suočava se i s problemima u opremanju novih regruta. Većina tenkova, oklopnih vozila i artiljerije koja se trenutno koristi dolazi iz sovjetskih zaliha, a ta su sredstva ograničena. Zbog toga, čak i ako ruske vlasti odluče pokrenuti novi val mobilizacije, to neće odmah riješiti problem nedostatka osoblja, budući da vojska nema dovoljno opreme za opskrbu novih regruta.

Uz opremanje, ruska vojska treba nadoknaditi i gubitke u tehnici koju je već izgubila na ukrajinskom bojištu. Opskrba iz sovjetskih zaliha može pružiti samo privremeno rješenje, jer je većina tog naoružanja zastarjela i zahtijeva značajne popravke prije nego što bude ponovno upotrebljivo.