Predstavljanje Igora Dragovana, jednog od čelnih ljudi SDP-a, ali i izbornog stožera oporbene koalicije, kao predsjednikova izaslanika na festivalu tamburaške glazbe u Požegi u HDZ-u su očito ocijenili otvorenom Josipovićevom provokacijom i, po njima, (još jednim) pristajanjem predsjednika na stranu opozicije.

Dok su drugi smatrali kako je to samo običan politički gaf, sâm se predsjednik Josipović branio kako na druge događaje, manifestacije, pa i festivale, šalje i političare bliske HDZ-u, pa i same HDZ-ovce. Ocijenivši premijerkino prozivanje 'projektom manipulacije koji nije dobar', oštro je poručio kako se na to 'više neće referirati' i da ga 'nije ni briga što gospođa premijerka misli o njegovim izaslanicima'.

Dan nakon te izjave, očito je ostao dosljedan svojim tvrdnjama, jer iz njegova ureda nije stigao odgovor na upit zašto je na tamburašku manifestaciju u Požegu, kad je predizborna kampanja uvelike zahvatila cijelu Hrvatsku, poslao baš Igora Dragovana, možda i nositelja SDP-ove liste u Petoj izbornoj jedinici.

'Predsjednik navodno bira svoje izaslanike i s jedne i s druge strane. Bilo je znakovito to što je za Požegu izabran Igor Dragovan – jedan od čelnika SDP-a koji je još i u izbornom stožeru Kukuriku koalicije što stvara dojam da se predsjednik nagnuo na jednu stranu. U konačnici sve je to stvarno besmisleno, jer u financijskoj krizi u kojoj masa ljudi nema posla, a mnogi prekapaju po kantama, oni se bave glupostima. Postali su dosadni', posve otvoreno poručuje Anđelko Milardović, voditelj Centra za politološka istraživanja.

Prva pomisao na koju je politolog Milardović došao, komentirajući izraze 'kukuriku' i 'kukulele', jest da oni 'na semiotičkoj razini označavaju nešto što ne upućuje na dobro', pa je predsjedniku i premijerki poručio da 'promijene retoriku i okrenu se pravom poslu'.

'Sve je to mlaćenje prazne slame i zamagljivanje u pravcu daljeg razvoja spin demokracije kojemu oni dodaju i jedan novi koncept – dernek demokraciju. I jedni i drugi ne samo što se svađaju, nego obilaze mjesta, gradove i doline sa svim aspektima derneka, odnosno kirvaja. Ne znam kako im nije jasno da je taj obrazac komunikacije s građanima potpuno izlizan i da to nitko ne prihvaća', rekao je Milardović.

Iako se dijelu javnosti predsjednikovo slanje Igora Dragovana u Požegu učinilo 'medvjeđom uslugom' Kukuriku koaliciji i davanje argumenata HDZ-u i premijerki za nove verbalne napade, politički analitičar Davor Gjenero smatra da je Josipović najveću štetu učinio sebi.

'Definitivno je učinio medvjeđu uslugu sebi, jer se redikulizira otvaranjem dijaloga o tome tko zastupa predsjednika Republike na tamburaškom festivalu. Doduše, iz toga što se negdje pošalje Igora Dragovana ne mogu se dogoditi nikakve ozbiljne posljedice, jer se ne radi o ozbiljnom i važnom političkom akteru', ukazuje Gjenero.

Njemu je 'uopće smiješna ideja da predsjednik nekoga akreditira u svoje ime na tamburaška sijela'. 'Zapravo mi se sve to skupa čini smiješnim, kao što je smiješno izvoditi bilo kakve zaključke iz toga tko je predsjednika zastupao na tamburaškoj manifestaciji', smatra Gjenero.

Distancirano ipak sve promatra Nenad Zakošek, dekan Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, koji se nije želio upuštati u procjene postoji li ravnoteža u tome koje dužnosnike i iz kojih stranaka predsjednik proglašava svojim izaslanicima. 'Je li najmudrija odluka slati Igora Dragovana u Požegu, ne bih komentirao. Ipak, činjenica je da je gospodin Dragovan u najmanju ruku saborski zastupnik', podsjeća Zakošek.

Upozorio je, pak, na različite povode za zaoštravanje odnosa između predsjednika Josipovića i premijerke Kosor poput određenih izjava i inicijativa, posebice spora oko imenovanja novih veleposlanika.

'U predizbornom smo vremenu, pa su HDZ i premijerka osobito alergični na sve moguće situacije koje se mogu činiti da predsjednik staje na stranu opozicije. Ako se stvara takav dojam, predsjednik bi trebao paziti da se njegovi potezi ne tumače kao stranačka pristranost. S druge strane u igri je i kalkulacija HDZ-a da može mobilizirati birače i optužbama protiv predsjednika koji je izabran iz suprotnog političkog tabora', zaključuje prof. Zakošek.

Svi na kraju, iako svjesni beskonačnih varijacija na temu u predizbornoj kampanji, ipak konstatiraju kako nije dobro da između čelnih ljudi države postoje napetosti posebice u svjetlu činjenice da je situacija u državi, posebice kad je životni standard građana u pitanju, loša te bi se, po njima, energija trebala usmjeriti u traženje konkretnih i kvalitetnih rješenja.

No teško je od Jadranke Kosor očekivati bilo što osim korištenja narodskih doskočica i plašenja birača 'crvenom pošasti', jer je isto tako teško za očekivati da bi u ovakvoj gospodarskoj situaciji bilo kakve političke bodove mogla ubrati suvislom političkom retorikom i predstavljanjem ekonomskih programa, pa stoga pribjegava sirovoj crveno-crnoj retorici kako bi dodatno podigla strasti i skrenula pažnju s pravih problema hrvatskog društva.