Burom u čaši vode nazvao bi Anto Đapić – koji je prošlog tjedna demonstrativno napustio NO osječkog GPP-a nakon disonantnih tonova s gradonačelnikom Ivicom Vrkićem – spektakularni 'raspad gradske koalicije' iz koje je danas formalno istupio HDZ, čime je koalicija izgubila većinu u Gradskom vijeću. HDSSB-ovci još jednom uzalud otvaraju šampanjce, jer premda se HDZ javno ogradio od SDP-a i njegovih partnera, u Gradu sve bitno ostaje po starom
Pozicija gradonačelnika Ivana Vrkića i projekti dosadašnje većine u Gradskom vijeću i dalje mogu računati na ruke pet vijećnika HDZ-a, ali se to više neće nazivati koalicijom, nego 'potporom projektima od interesa za Grad i građane', kako ih je na susretu s novinarima danas nazvao predsjednik osječkog HDZ-a Damir Kramarić. HDZ ni do sada nije predlagao niti glasao za projekte koje je smatrao štetnima po Grad i građane (izuzmu li se stranački uhljebi za koje Kramarić kaže da nisu bili toliko učestali kao oni s lijevog dijela gradske koalicije). Ali da ih je bilo, to čak ni on ne osporava.
Formalno napuštanje vladajuće koalicije u Osijeku još je jedan pokazatelj HDZ-a očekivanja skorih parlamentarnih izbora, zbog čega ubrzano sanira slabe točke koje bi ga mogle javno kompromitirati kao dosljednu političku stranku. Jedna od njih svakako je koalicija s SDP-om u Osijeku, četvrtom po veličini hrvatskom gradu, što je predsjedniku HDZ-a često predbacivao upravo najzainteresiraniji za njezin raspad i preotimanje vlasti u najvećem slavonskom gradu, Branimir Glavaš
'Došao sam na sjednicu Gradskog vijeća, jer sam čuo da su ovdje u koaliciji Tomislav Karamarko i Zoran Milanović pa sam se morao osobno uvjeriti u to i vidjeti kako to funkcionira', rekao je nedavno Branimir Glavaš otkrivajući novinarima razloge zbog kojih je nenajavljeno posjetio osječki parlament. To što je tada vođe dviju najjačih hrvatskih političkih stranaka imenom spomenuo barem četiri puta, otkrilo je njegovu pravu namjeru: znajući da će to doprijeti do obojice spomenutih te njihovih najbližih suradnika kojima nije milo što im stranački ogranci surađuju u osječkoj gradskoj vlasti, bacio je novu kost razdora i izvršio pritisak na stranačka vodstva uoči zauzimanja predizbornih pozicija.
Nije pritom Glavašu bilo zanimljivo ometati im predizborne pripreme, nego rasklimati dosad neosvojivu mu utvrdu u Osijeku te, što je prije moguće, zauzeti izgubljenu poziciju na prošlim lokalnim izborima. Time bi ponovno otvorio put HDSSB-u do gradskog proračuna i gradskih poduzeća koji su, premda bitno osiromašeni zbog krize i promjene porezne politike, sve donedavno bili ključni resursi političke snage, stabilnosti i privlačnosti njegove političke opcije.
Valja, međutim, podsjetiti Glavaša da i njegova stranka uživa u vlasti koalirajući s dvjema spomenutim strankama: sa SDP-om (i SDSS-om) u Belom Manastiru, a s HDZ-om u Vukovaru.
Usprkos Glavaševu aktu destrukcije nisu, naime, ni u HDZ-u toliko naivni da tek tako prepuste blagodati vlasti glavnom političkom konkurentu. Premda su kao potvrdu napuštanja vladajuće koalicije žrtvovali pozicije u upravnim vijećima gradskih ustanova i nadzornim odborima gradskih poduzeća nekolicine svojih ljudi, čime su ih lišili mjesečnih apanaža od po dvije tisuće kuna – a svi su oni ionako egzistencijalno zbrinuti – za pravu žrtvu ipak nisu bili spremni i nisu povukli svoje kadrove iz uprava dviju gradskih tvrtaka, među kojima je financijski daleko najmoćniji Vodovod Osijek. Tu su, kako bi stvorili iluziju dosljednosti, njihove mandate stavili gradonačelniku na raspolaganje, pa neka on sada razmišlja hoće li ih se imati snage odreći i riskirati podršku HDZ-a u Gradskom vijeću koji bi kriterije o tomu što je interes Grada i građana mogao znatno pooštriti.
Grad Osijek po svemu sudeći polovicom godine čeka rebalans proračuna i tada će se najbolje moći dijagnosticirati stanje u gradskoj vlasti. Upravo i da ne prođe, to neće srušiti gradonačelnika niti dovesti do novih izbora. Mogućnost za to ukazat će se tek krajem godine, kada se bude usvajao proračun za 2016. No prijevremeni izbori mogli bi više štetiti strankama okupljenima u antiglavaševskoj koaliciji, nego samome gradonačelniku Vrkiću koji je sada u prilično lagodnoj poziciji da može birati put kojim će nastaviti voditi Grad i uvjeriti sugrađane rukovodi li se pritom njihovim potrebama ili interesima uvijek gladnih koalicijskih partnera, bez obzira na političke opcije kojima pripadaju.