Brzinom uragana internetom se proširio video u kojem pilot američke Nacionalne agencije za praćenje oceana i atmosfere (NOAA) ulijeće u središte uragana Dorian. Riječ je o najsnažnijoj tropskoj oluji koja je ove godine pogodila Karibe i koja nakon što se svom snagom sručila na Bahame nastavlja svoj pohod prema američkom kontinentu i saveznoj državi Floridi.

Američki lovac na uragane, koji se kroz tropsku oluju probio modificiranim zrakoplovom Lockheed WP-3D Orion, jedan je od junaka koji riskiraju živote kako bi ulaskom u samo središte uragana prikupili i obradili podatke što bi trebali pomoći u praćenju kretanja aktualnih uragana i boljem razumijevanju budućih tropskih oluja koje svake godine nastaju nad Atlantikom.

Među njima je i hrvatska znanstvenica Željka Fuchs-Stone, bivša prodekanica za znanost i voditeljica studija fizike okoliša na Sveučilištu u Splitu, koja od 2017. na području jugozapadnih Kariba i Tihog oceana istražuje uzroke nastanka ekstremnih padalina i razornih oluja.

Što se zapravo događa gore, u zraku, zašto zrakoplovi lete u samo središte tropskih oluja i koliko je to opasno po posade letjelica, pitamo prof. dr. sc. Branka Grisogona, redovitog profesora s Geofizičkog odsjeka na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

'Posebno prilagođenim zrakoplovima izvode se fina meteorološka mjerenja do 150 puta u sekundi', objašnjava Grisogono. 'Mjeri se između 100 i 150 varijabli, od tlaka zraka, preko brzine vjetra, vertikalno i horizontalno, do veličine i oblika vodenih kapljica. Ti se podaci potom analiziraju i pročišćavaju da bi se na temelju njih postavili budući modeli.'

Zašto se ljudi uopće šalju u opasne misije; nije li dovoljno iščitati satelitske podatke? 'Satelitima se provode daljinska mjerenja koja nude relativnu točnost podataka, ali ne i apsolutnu, jer su za neka mjerenja i najsofisticiraniji sateliti slijepi', objašnjava Grisogono. 'Samo zrakoplovima može se doći na lice mjesta, in situ', objašnjava.

Koliko je doista opasno letjeti u oko oluje?

'Današnji zrakoplovi dovoljno su čvrsti i robusni; to su puno bolji avioni od onih u kojima sam ja letio prije 20 godina', kaže Grisogono.

Avioni za izviđanje uragana lete u njih kako bi izmjerili brzinu vjetra i barometrijski tlak te vizualno pregledali površinu oceana. Obično dolaze na oko 3000 metara nadmorske visine i mjere brzinu vjetra na 10 metara nadmorske visine. Za proučavanje i praćenje uragana NASA, američko zrakoplovstvo i tamošnja Nacionalna uprava za oceanske i atmosferske zrakoplove koriste razne zrakoplove.

Legendarni DC-8 modificirani je mlažnjak s četiri motora, ima raspon krila od 45 metara i dugačak je približno 50 metara. Leti na visinama od 300 do 12.000 metara. U zraku može provesti punih 12 sati, mada većina znanstvenih misija traje između šest i deset sati. Zrakoplov ima domet od 5400 nautičkih milja te može nositi 13 tona znanstvenih instrumenata i opreme.

Za istraživanje, satelitsku kalibraciju i validaciju podataka koriste se zrakoplovi ER-2. Ove letjelice dugačke su 63 metra, s rasponom krila od 104 metra, mogu ponijeti više od 2,5 tona opreme, lete brzinom od 750 kilometara na sat i obično provedu oko šest sati u zraku.

NOAA koristi i model WP-3D Orion s četiri turbopropelerska motora. Riječ je o modificiranom teretnom zrakoplovu sa sofisticiranim instrumentima za mjerenje parametara poput vjetra, tlaka, temperature i vlage. Može se zadržati do 18 sati u zraku, a obično prodire u uragane na visini od 3000 metara. Poboljšani podaci prikupljaju se unutar oka oluje i u promjeru od 1609 kilometara oko oka kako bi se prikupili detaljni podaci o strukturi oluje u cjelini.

Ultrabrzi, modificirani GIV-SP leti oko tropskih ciklona. On može ispuštati mjerne instrumente na površinu oceana te mjeriti brzinu vjetra, tlak, vlažnost i temperaturu. Time znanstvenici mogu predvidjeti kretanje uragana, kao i utjecaj vjetra koji bi mogao povećati ili smanjiti snagu uragana.

Veliki leteći istraživač oluja, poput zrakoplova od milja zvanog Miss Piggy, ispod trupa ima i Tail Doppler radar (TDR), a on djeluje poput CAT skena i prikazuje trodimenzionalnu sliku velikih dijelova oluje. Radiometar otkriva prirodno zračenje i izračunava površinsku brzinu vjetra, količinu kiše i temperaturu na površini mora.

Let u oko uragana opasna je misija jer se smjer i silina vjetra mijenjaju u nekoliko sekundi. Zbog toga se koriste i bespilotne letjelice koje mogu provesti 30 sati u zraku.

'Obično se leti na visinama do 10, 12 tisuća metara iznad mora i prati se interakcija između mora i atmosfere. Iz zrakoplova se izbacuju i sonde, balončići s padobranima koji prikupljaju podatke o temperaturi zraka, vlažnosti, barometrijskom tlaku, brzini i smjeru vjetra. Infracrveni senzor pak mjeri temperaturu mora', objašnjava Grisogono. 'Postoji i tehnika s nekoliko aviona; onaj najkrupniji ulazi u najopasnije dijelove oluje, dok oni manji lete okolo i svi onda prikupljaju i uspoređuju podatke.'

A Dorian, koliko će on još potrajati i kakvu će štetu nanijeti?

'Ovisi to o toplom moru, nad kojim može trajati deset dana. Dođe li do kopna, stišat će se za tri do pet dana, osim ako naiđe na prikladne meteorološke uvjete pa se transformira u izvantropsku oluju', upozorava Grisogono. 'Naime, uragani imaju toplu jezgru i nemaju izrađene fronte, dok naše oluje imaju hladne jezgre i izrađene fronte. Nepisano je pravilo da, ako se ne transformira u dodiru s kopnom, uragan traje od tri do sedam dana.'

A kojim će smjerom ići neki uragan, hoće li skrenuti prema kopnu i naseljenim mjestima ili će nastaviti divljati iznad oceana, najbolje će se otkriti uvidom in situ, letom oko i u oko uragana. Podaci dobiveni iznutra uvijek su bolji i točniji od onih prikupljenih satelitima. I zato se isplati riskirati.