Besmisleni sraz premijera Zorana Milanovića i njegovog ministra pravosuđa Orsata Miljenića s Europskom komisijom oko zakona u medijima nazvanog 'Lex Perković', kojim je ograničena primjena Europskog uhidbenog naloga zadnji dan prije ulaska u Europsku uniju, odjeknuo je svijetom bez obzira na to koliko se odgovorni trsili minorizirati spor i objasniti 'neukom' narodu da u Bruxellesu ta priča nikoga ne zanima
Itekako zanima, i to one koje treba zanimati i koji će nam odrezati kaznu, i to onu koja najviše boli, onu po džepu, ako brzinski ne promijenimo zakon koji u tom obliku nismo niti trebali donositi. Ali nije zbog Lex Perkovića Hrvatska tema samo u Bruxellesu. Skandal je odjeknuo u cijelom svijetu i mnogi ugledni svjetski mediji prate priču u kojoj nova članica EU-a odbija primijeniti Europski uhidbeni nalog prije 2002. godine kako bi zaštitila šefa tajne službe iz doba komunizma, a koji je taj posao nastavio obavljati i u višestranačju, odgovornog za ubojstva političkih disidenata.
O Perkoviću, između ostalih, pišu Wall Street Journal, Reuters, kanadski Global Post, talijanska ANSA, FAZ, BBC, AFP, pa čak i Hindu Bussiness Line. Nije tu riječ o nikakvog diplomatskom ratu, kako neki to pokušavaju prikazati, već o klasičnom primjeru uzaludne bitke koja je naštetila ugledu i vjerodostojnosti zemlje kao pouzdanog partnera.
Tako kanadski Global Post prenosi riječi Viviane Reding, nepopustljive povjerenice za pravosuđe baš u dijelu koji se odnosi na povjerenje, kada je kazala da 'nije u pitanju samo kršenje zakona, nego i kršenje povjerenja'. 'Ovo se mora odmah ispraviti ili bi odnosi između Hrvatske i ostatka Unije mogli biti narušeni godinama', navela je dalje povjerenica Reding, a prenio Global Post. Reuters piše kako je Hrvatska preživjela prvi poraz od ulaska u EU. Prenosimo kratko i Wall Street Journal koji navodi da je povjerenica Reding zaprijetila da će, ako se ne povinuje pravilima Europske unije, Hrvatskoj ograničiti pristup fondovima, ali i uvesti neki oblik monitoringa.
Ona je također naglasila, piše američki medij, da ponašanje Hrvatske ide u prilog kritičarima koji tvrde da Hrvatska nije spremna za pristupanje schengenskog zoni, a mi možemo dodati i onima koji su se protivili ulasku Hrvatske u Europsku uniju tvrdeći da nije spremna. Hrvatska je jedva zatvorila Poglavlje 23 o pravosuđu i temeljnim pravima, a onda odmah po ulasku u 'klub' tvrdoglavo odbila primijeniti Europski uhidbeni nalog, jedno od najvažnijih zajedničkih dostignuća EU-a. To nije benigan sukob mišljenja, kako se pokušava prikazati, već tvrdoglavo odbijanje provođenja preuzetih obaveza. Europski uhidbeni nalog se može promijeniti samo zajedničkom odlukom svih članica, a ne jednostranim potezima jedne članice.
Zbog svega, postavlja se pitanje je li sve ovo uopće bilo potrebno i zašto vladajući tako očajnički brane Perkovića i pritom narušavaju odnose s Njemačkom, najvažnijim hrvatskim saveznikom, ali i zašto ga HDZ koji sada koristi priliku kritizirati, nije izručio dok je bio na vlasti? Imao je vremena.
Razloge zašto možemo pronaći u Frankfurter Allgemeine Zeitungu koji piše da su 'brojni bivši agenti Udbe primljeni u neovisnoj Hrvatskoj u sigurnosne i obavještajne službe, pa se zbog toga komunističke zločine se i dalje negira, relativizira ili ih se opravdava kao 'antifašističke''. A zanimljiv je i zaključak švicarskog Neue Zürcher Zeitunga koji smatra da prilikom prelaska iz jednostranačkog u višestranački sustav u Hrvatskoj 'nije došlo do promjene elite, pa se zato tamna poglavlja iz komunističkih vremena radije ne otvaraju'.
Ako to nije istina, onda možemo postaviti direktno pitanje zašto se nisu tako uhvatili u žestoki klinč s Europskom uniju za obranu prošeka, portugisca ili terana, a ne rashodovanog špijuna?
