Sabor je ovih dana raspravljao o Konačnom prijedlogu Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe, čije je promjene pokrenuo Most. Stranke su od svojih članova u prošloj godini ukupno dobile oko 10 milijuna kuna, a iz proračuna deset puta više. Istražili smo koje su alternativne opcije financiranja rada političkih stranaka te kako je sve to uređeno u Njemačkoj, razvijenoj demokraciji na koju se u Hrvatskoj kao uzor mnogi rado pozivaju
Već tri petka zaredom u Saboru se ne može uspostaviti kvorum i glasati o temama koje su na dnevnom redu, a ostalim se danima u tijeku ove sjednice ipak događaju kakve-takve rasprave o prijedlozima izmjena zakona. Na dnevnom redu tako je bio i Konačni prijedlog Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe, s ciljem da se smanji iznos budžetskog financiranja stranaka, o čemu su - očekivano - podijeljena mišljenja.
Da svi članovi plate članarinu, stranke bi plivale u novcu
No u toj se raspravi nije uzela u obzir mogućnost povećanog financiranja stranaka na osnovi prihoda od članarina. Čini se da je ta opcija financiranja političkog rada stranaka u Hrvatskoj tek simbolična, što svjedoči i o tome kako se percipira članstvo u stranci i koje su obaveze i prava stranačkih članova. HDZ se najviše voli hvaliti svojim brojnim članstvom, koje prelazi broj od 200 tisuća, a često se mogu čuti i izjave iz HNS-a kako njihova stranka ima 40 tisuća članova. SDP pak ima oko 36 tisuća članova, no ono što je zajedničko svim tim strankama - kao i ostalima - jest da se od članstva za sudjelovanje u stranci ne traže značajna financijska sredstva. Sudeći po uobičajenoj hrvatskoj praksi, prije se može zaključiti da se učlanjivanjem u stranku više očekuje nekakav profit, u kešu ili zaposlenju.
Zamislimo, primjerice, da stranke uvedu sindikalni model financiranja članarinama i da članovi i članice moraju mjesečno izdvajati određeni iznos, koji bi se, doduše, mogao prilagoditi imovinskom cenzusu pojedinca. Dakle, ako bi mjesečna članarina za članove i članice HDZ-a bila 100 kuna, to znači da bi ova stranka sa svojih 200 tisuća članova mogla mjesečno uprihoditi 20 milijuna kuna! Godišnje bi to bilo izdašnih 240 milijuna kuna.
No hajdemo - s obzirom na dugogodišnju gospodarsku krizu i siromaštvo koje vlada u Hrvatskoj - prepoloviti mjesečnu članarinu na 50 kuna. To bi i dalje HDZ-u od prihoda od članarina ostavilo 120 milijuna kuna. Čak i da svaki član HDZ-a mjesečno za stranku daje samo 10 kuna, to bi se u jednoj godini pretvorilo u prihod od 24 milijuna kuna, što je i dalje više nego impresivna brojka.
Svi se oslanjaju na proračun
Prema analizi GONG-a, koja se bavi financijskim izvještajima političkih stranaka za 2015. godinu, HDZ je sveukupno uprihodio nešto manje od 60 milijuna kuna dok je SDP došao do iznosa od 46 milijuna. Većina tog novca je stigla iz državnog proračuna i (ponekad upitnih) donacija, a ne od članarina.
‘Ukupni prihodi obrađenih političkih stranaka u 2015. iznosili su 143.710.931,77 kuna, a rashodi 144.904.460,00’, konstatira GONG te podsjeća i da je ovaj nivo transparentnosti financiranja postignut ne zahvaljujući odlučnosti stranaka da se otvore javnosti, nego zahvaljujući zalaganju GONG-a, medija i pritiska javnosti. Problema i dalje itekako ima: ‘GONG posebno ističe nepreglednost i tešku pretraživost podataka o donacijama i donatorima zbog neprikladnih formata izvještaja, a da se ne spominje nemogućnost povezivanja tih podataka s drugim bazama podataka.’
Parlamentarne stranke su u 2015. godini primile iz državnog i lokalnih proračuna ukupno 99.829.619,00 kuna, od čega su najviše uprihodili HDZ (37.990.892,00 kuna) i SDP (37.862.732,00 kuna). Najmanje je dobio Most (80.719,00 kuna), a stranka Milana Bandića nije navela prihode iz proračuna Grada Zagreba za svoje gradske zastupnike, piše GONG.
Članarine su skoro pa zanemariv dio izvora stranačkih prihoda: 'Ukupan prihod stranaka od članarina i članskih doprinosa iznosio je 10.943.119,00 kuna. Najveće prihode od članarina i članskih doprinosa imao je HDZ (5.520.077,00 kuna) i SDP (2.255.546,00 kuna), a HNS je sljedeći s 1.596.744,00 kuna. HDSSB i Most imali su nula kuna prihoda od članarina.'
A kako se to radi u Njemačkoj?
Zanimljivo, i u Njemačkoj se političke stranke u značajnoj mjeri financiraju preko državnog proračuna, a kriterij za dobivanje sredstava je to koliko su glasova dobile na izborima, a ne koliko su osvojile mjesta u parlamentu.
No ipak postoje neke značajne razlike. Prema izvještajima o financiranju stranaka za 2013. godinu, a koje je objavila Savezna centrala za političko obrazovanje, šest stranaka koje su tada bile u Bundestagu (a to su CDU, CSU; SPD, Zeleni, FDP i Die Linke) sveukupno su uprihodovale 463 milijuna eura. CDU, Zeleni i Die Linke su većinu svojih sredstava dobili iz proračuna, CSU i FDP su pak većinom profitirali od donacija dok SPD najveći dio svojih novčanih sredstava ima zahvaljujući baš članarinama.
SPD je u 2013. godini od članarina sakupio impresivnih 49,6 milijuna eura, što zapravo ne bi trebalo čuditi ako se zna povijest najstarije njemačke stranke. Njemački su socijaldemokrati izrasli, između ostaloga, iz sindikalnog pokreta te postoji snažna identifikacija članova sa strankom pa redovito plaćanje članarine nije uopće prijeporna tema.
Razlika u odnosu na Hrvatsku je i to da se njemački parlament, Bundestag, itekako trudi što više transparentno obraditi financije političkih stranaka i učiniti ih dostupnima javnosti. Tako se na stranicama Bundestaga mogu naći i vrlo aktualni podaci o donacijama strankama, primjerice onima u iznosu većem od 50 tisuća eura, i to za tekuću godinu
Dapače, na službenim stranicama Bundestaga postoji cijela rubrika posvećena samo financiranju stranaka, u kojoj se mogu naći sve relevantne informacije o prihodima stranaka.
