Jedna je ova o kojoj je danas riječ, mala birtija koja u određenim krugovima uživa iznimnu popularnost, a u koju je, tako se barem priča, često i rado izlazio i nesretno stradali Luka Ritz. Druga je bila ZUSP (čaj je ondje, recimo stajao 5 kuna, a čaj s limunom 5,80 pa vi meni pričajte o dirljivosti), šarmantno mjestašce zapelo u vremenu koje je mrkla ruka kapitalizma i pretvorbe uništila pa ga onda asimilirala.

Sada je tamo Velvet, kafić Saše Šekoranje, ugodna i lijepa kavana o kojoj će biti riječi u ovoj rubrici. No, Velvet i 'Trinajstica', bez obzira govorimo li o ovoj koja je opstala ili onoj koja je neslavno otišla u povijest pripadaju posve drukčijim kavanskim žanrovima. To je sasvim u redu, neka raznolikosti, ali meni se ova lijepa zagrebačka ulica puno više sviđala nekoć. I nisam jedini koji se tako osjeća.

Sada ostaje samo strepnja da će i ovu, preživjelu 'Trinajsticu', nekako uništiti (jer riječ je o predobroj lokaciji za takav tip lokala) i onda ondje otvoriti nešto konfekcijsko, sterilno i oh, tako moderno.

Cijene

Niske, prikladne za studente i srednjoškolce. Kava s mlijekom je osam kuna, kola je 12, a veliko pivo (Ožujsko, Karlovačko, Velebitsko…) je četrnaest. Decilitar vina sedam kuna, gemišt je 11,5, mali pelinkovac 7,5 kuna, a veliki 12,5.

Interijer

Imam osjećaj da se interijer nije mijenjao dobrih dvadeset godina, a tako je i bolje, tako treba. Zapravo, kada uđete u 'Trinajsticu' teško ćete povjerovati da je tu ikada, od početka svijeta naovamo, išta izgledalo drukčije. Kavanski interijer kakav je nekada bio standard, a danas ga se može sresti sve rjeđe i prijeti mu potpuno izumiranje, drvo i zrcala, separei i šank s metalnom površinom, bez ijednog ukrasnog detalja, čista su funkcionalnost.

Kad uđete, s lijeve vam je strane prostor u kojemu su visoki stolovi, a s desne prostor u kojem su separei. U ovom lijevom obično sjede stariji gosti, a u separeima mlađarija. Nije to nikakvo pravilo, tako se dogodi.

S obje strane postoji po nekoliko mjesta uz izlog (od zatamnjenog i blindiranog stakla), a svi znamo koliko je lijepo sjediti uz izlog i gledati vani. Na prozorima su i zastori, s lijeve i s desne strane po jedan venecijaner koji zapravo nemaju nikakvu praktičnu ulogu budući da pokrivaju tek manji postotak stakla, ali kad ih gazda počne spuštati znaš da je vrijeme da polako kupiš svoje prnje.

Usluga

Navečer najčešće radi gazda. Potpuno sam. Priskoči mu i sin ponekada u pomoć, ali rijetki su to petci. Gazda je onakav kakvoga bi nacrtali u udžbeniku za osnovnu školu, proćelav, brkovi, osmijeh koji nije ironičan, ali niti ne otkriva previše.

Mene posebno fascinira njegova potpuna smirenost, brzina i vještina. Petkom se zna unutra nagurati do stotinjak žednih, a gazda ih sve posluži sam, sa smiješkom i naoko bez žurbe, bez nervoze. Pritom nigdje ne zapisuje što tko pije, sve pamti.

Na kraju večeri vam kaže koliko ste vi i vaše društvo popili i koliko trebate platiti. Možete ga provjeriti, ali nema potrebe. Ne želi vas prevariti, želi da mu se vratite, želi da se tamo osjećate kao doma, kao mnogi.

Klijentela

Ono što se nekada nazivalo dugokosom mladeži - a mladež je u međuvremenu prerasla tu odrednicu, kose su se skratile ili prorijedile pa je postala alternativnom škvadrom - onda je i to nekako postala preuska definicija. Uz to, završili su se u međuvremenu i neki fakulteti, objavile se poneke knjige, snimili neki filmovi pa su to postali mladi urbani umjetnici i intelektualci koji, svi redom, ne vole pridjev 'urbano' i spremni su detaljno obrazložiti zašto im smeta.

Misle da je previše pretenciozno o samima sebi misliti ili govoriti kao o intelektualcima, a i mladost je tu više kao kategorija koja podrazumijeva nemanje nekog ozbiljnog kredita, žene, djece i stalnog posla, nego kao pokazatelj dobi.

Uz njih, tu se okupljaju studenti i srednjoškolci koji žude za takvom budućnošću, koji sanjanju o tome da budu novinari, filmski redatelji, pisci, slikari ili ako već ne razmišljaju o svojoj umjetničkoj budućnosti onda barem, za razliku od većine kolega, ne idu na narodnjake, već slušaju glazbu s gitarama i trude se vjerovati u prave vrijednosti.

Zna se tu zateći i već renomiranih pripadnika kulturno-umjetničke scene, onih u ozbiljnim godinama, ali oni se sasvim sigurno ne dolaze šepiriti, dolaze popiti piće u miru, u lijepoj i uljudnoj koegzistenciji s ostatkom gostiju.

Sanitarije

Djeluju pomalo zapušteno, ali su čiste i funkcionalne. Ima papira, ima sapuna, ima vode, ne bi bilo razborito tražiti više.

Posebna prednost

Lokacija je odlična, cijene nisu pretjerane. Ovo je jedno od rijetkih mjesta gdje možete doživjeti da sveučilišni profesor i osamnaestogodišnjak na Pearl Jam piju rame uz rame.

Posebni nedostatak

Gužva zna zaista biti nesnosna. Posebno vikendom tj. posebno petkom. No, toplo svjetlo i gazdin osmijeh, kao i njegova spremnost da vam pronađe neki kutak u kojem će vam biti ugodno vjerojatno vas neće odvesti u potragu za drugom birtijom.

Napomena

Zaboravite na 21. stoljeće. Ne očekujte ništa. Dođite i upijajte. Kada si u Zanzibaru ponašaj se kao Zanzibarac.

Summa summarum

Meni je ovo mjesto jako drago. Podsjeća me na neka minula vremena, podsjeća me na dane kada sam u kavane odlazio s roditeljima i pijuckao koka kolu ili sok bez leda da dijete ne prehladi grlo; tako su nekoć izgledali svi ugostiteljski objekti.

Napravio sam i jednu malu nesmotrenost pa sam (igrom slučaja i ne sasvim sam, ali ipak) dobar dio posjetitelja obližnjeg pub kviza petkom preusmjerio u 'Trinajsticu' iako smo do tada svi bili raspršeni po različitim birtijama. Gužva je sada umnogostručena. Spominjem to jer se proces odvio prirodno i suptilno, prvo je došla jedna ekipa, druga za njom, onda treća i tako dalje. No, ničega od toga ne bi bilo da lokal svojim šarmom nije uspio zaraziti sve koji su u njega stupili, da nitko nije imao baš nikakav prigovor.

Ne bih se osjećao dobro ni pošteno kada bi 'Trinajstici' dao manje od devet. Ne može se to.