Draga Rujana,

Već neko vrijeme pratim tvoj blog i razmišljam da ti pišem. A ne znam odakle da počnem, situacija je prilično zamršena ili sam ja malo zamršena, nešto od toga jest i treba mi mišljenje nekoga skroz neutralnog o mom životu, pa mislim da si ti ta osoba.

Ovakva je situacija, prije godinu dana sam izašla iz veze koja je meni značila sve (bila je to veza na daljinu i trajala je četiri godine i bilo je stvarno predivno, osjećala sam se voljeno (ali na kraju mislim da nas je daljina razdvojila) i mislila sam da je on onaj pravi ( moram priznati da se još malo nadam da će on ipak skontati da je pogriješio) i možda je to razlog zašto se nisam upustila u nešto novo.

E, nedugo poslije tog prekida mi je susjed, koji živi u kući pored moje izjavio ljubav ali doslovno, u životu nisam doživjela da mi netko tako otvoreno kaže šta osjeća za mene i šta je spreman učiniti za mene da budemo zajedno (što je on s vremenom i dokazao).

Ali da stvar bude kompliciranija, ja ga nikad nisam promatrala kao potencijalnog dečka (ne mogu reći da nije zgodan, je, čak i jako simpatičan i fin dečko) kako ja nisam bila spremna da pokušam s njim, a nisam više mogla da se nosim s tim njegovim udvaranjem, pričala sam s njim i rekla mu da pokuša s nekom drugom jer ja ne mogu zamisliti nas dvoje u vezi.

I nedugo poslije toga počeo se zabavljati sa zajedničkom prijateljicom, bilo mi je drago zbog toga, ali kad bi se našli u istom društvu osjećala sam kako me gleda i kad smo bili u takvim situacijama prema njoj je bio skroz hladan. Pokušao je s njom, ali nakon godinu dana ju je ostavio i rekao mi da će sve pokušati da mi dokaže koliko je njemu stalo do mene, i ja sam ga pustila. Počeli smo izlaziti zajedno, provodili dosta vremena zajedno i bilo nam je lijepo i nakon nekog vremena desio se poljubac pa i seks i sve je bilo super, ali iz nekog razloga nisam mogla da se u potpunosti predam tome. Lijepo mi je s njim, i stvarno je divan (nisam spomenula da je mlađi od mene 4 godine, a meni je 28, jedan od razloga zašto ga nisam za ozbiljno uzimala od početka)I tako to je trajalo skoro godinu dana i sad je on otišao u potragu za boljim životom. Čujemo se stalno i jako mi nedostaje. Možda se vrati, možda ne i kaže da je spreman da me čeka dok se ja odlučim da budem s njim, a on je već siguran da sam ja žena za njegov život. I ja sad ne znam šta da radim. Jedan od razloga je što se nisam opustila u tome jer ta zajednička prijateljica je jako zaljubljena u njega i mislim da još pati za njim, i ja se nekako osjećam loše samo kad pomislim da bi ona saznala da se nas dvoje zabavljamo.

I ja sad ne znam da li je to što osjećam ljubav ili nesto drugo. Inače, jako smo otvoreni jedno prema drugome, iskreni i razumijemo se jako dobro, s tim što ja osjetim kod njega malo nesigurnosti i to je jedan od razloga, on često kaže da sam ja zaslužila nešto bolje od njega, iako ne razumijem na šta misli, ali da bi on dao sve da on bude to najbolje.
Šta da ja sad radim?

Zamršena

Draga Zamrštena,
baš si našla odgovarajući nadimak, stvarno si zamiršena - em ne znaš da li osjećaš ljubav, em se čini da i ne znaš što je ljubav, a pogotovo ljubav na blizinu... osjećala si se voljena na daljinu, prekinuli ste, ti čekaš da se on sada eventualno pokaje, u međuvremenu ulijeće susjed, postaje zanimljiviji kada vidiš da ima žena koje ga hoće, zatim vi budete zajedno pa sada i on odlazi trbuhom za kruhom i čeka da se ti smisliš što bi a ti čekaš da se onaj prvi smisli što bi i pri tome na znaš što osjećaš a niti zbog koga osjećaš - prijateljice, ovog ili onog dečka....pa tu ima materijala za tursko-hrvatsku koprodukciju u 1001. nastavak koji će milijuni mladih žena gledati i još se više zamrsiti....

Je li ti možda ikada palo na pamet da ti nešto napraviš a ne samo da glumiš lampu oko koje se satiru svi ti blesavi leptirovi koji si prže krila pa na kraju odu prema pravom mjesecu a ti onda čekaš pateći ili misliš da patiš ili te oblete jednom mjesečno kada nije pun mjesec i ti se onda osjećaš voljena?

Dakle, da skratim i pojednostavim, učini sljedeće:

a)shvati osjećaš li ljubav ili samo zbunjenost

b)ako osjećaš ljubav, razgovaraj s njim o tome kako dalje - nije niti čudo da čovjek osjeća nesigurnost kad nema neki feedback - barem prema mom dojmu koji je nastao na osnovu tvog opisa situacije.

c)ako ne osjećaš ljubav, prekini s njim, ma koliko te volio

d)ako ne želiš biti brutalna, pusti da veza ode u fade-out, ali to je pubertetsko rješenje

e)pregrizi ponos i javi se prvom dečku

f)upoznaj sebe i svoje želje prije nego prohodaš s nekim samo zato jer ti je pothranio ego, odnosno obuzdaj taj isti ego i prestani očekivati da će netko nešto "skapirati" zato jer si ti bogomdana - nitko to nije i svi se moramo malo potruditi da nas drugi zavole.

I na kraju, nemoj pasti u zamku patrijarhalne kulture koja žene smatra objektima do te mjere da se i one tako počnu osjećati i ponašati. Ti si subjekt, aktiviraj se i shvati što želiš a zatim se bori da to i dobiješ. Sretno!