U službenom priopćenju Županijskog suda u Zagrebu koji je jučer nepravomoćno odobrio izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj pojašnjeni su razlozi izručenja, kao i neke okolnosti ubojstva nekadašnjeg hrvatskog emigranta, bivšeg šefa marketinga INA-e Stjepana Đurekovića. Između ostalog navedeno je kako bi se odbijanjem izručenja Perkovića povrijedio sustav vrijednosti zaštite temeljnih ljudskih prava i suzbijanja teškog kriminaliteta...
'S. R. Nj. na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od Generalnog saveznog tužitelja pri Saveznom sudu, S.R.NJ. broj 3BJs 25/05-2(4) od 28. rujna 2005., protiv tražene osobe J. P. (Josip Perković, op. ur.), radi vođenja kaznenog postupka, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 211. u vezi članka 27. Kaznenog zakona S R Nj, na način da je pomogao u ubojstvu dosad nepoznatim počiniteljima, dana 28. srpnja 1983. kada je bio ubijen jugoslavenski državljanin S. Đ. (Stjepan Đureković), u garaži koja se upotrebljavala kao tiskara, s više hitaca i udarcem u glavu, a bio likvidiran po nalogu bivše tajne službe SDB, zbog njegove kritike tadašnjeg političkog rukovodstva bivše Jugoslavije', navodi se u priopćenju
Dodaje se da je 'okrivljenik', to jest Perković, kao službenik SDB-a, bivše jugoslavenske tajne službe, a u glavnoj djelatnosti od 1975. godine, bio vodeći časnik K. P. protiv kojeg se vodi odvojeni kazneni postupak, a koji je po nalogu okrivljenika istome kratko prije događaja tijekom sastanka s okrivljenikom predao duplikat ključa prostorije tiskare i obavijestio ga, ili po uputi istoga same činioce, o vjerojatnom dolasku Đurekovića na mjesto zločina prije podne 28. srpnja 1983.
'Nakon što su počinitelji dobili duplikat ključa od okrivljenika ili uz njegovo znanje i pristanak od do sada nepoznatih trećih osoba, oni su imali neopažen i slobodan pristup u prostorije tiskare i tamo vrebali u zasjedi nepripremljenog Đurekovića', ističe se.
Dalje u priopćenju na službenim stranicama suda piše kako je Josip Perković pristao da nakon okončanja kaznenog postupka bude vraćen u Republiku Hrvatsku radi izdržavanja izrečene kazne.
Predaja se odobrava pod uvjetima da se bez dopuštenja Hrvatske protiv Perkovića ne smije voditi kazneni postupak niti izvršiti kazna zatvora za drugo kazneno djelo počinjeno prije predaje, da ne smije biti predan drugoj državi članici radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje, da bez dopuštenja Hrvatske ne smije biti izručen trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje te da nakon pravomoćnosti odluke o kaznenoj sankciji bude vraćen u Hrvatsku radi izvršenja kaznene sankcije.
Kad je u pitanju zastara – argument na kojem je inzistirala Perkovićeva obrana – Sudsko vijeće je prigovore te vrste ocijenilo neosnovanima pod sljedećim obrazloženjima:
Neosnovanim je ocijenjen i prigovor tražene osobe da predaju valja odbiti prema članku 21. stavak 1. točka 1. ZPSKS-EU, jer je državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu protiv njega zbog kaznenog djela iz uhidbenog naloga i time odlučilo da za to djelo neće pokretati kazneni postupak.
Naime, članak 21. ZPSKS-EU propisuje razloge zbog kojih se može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga, dakle radi se o fakultativnim razlozima za odbijanje, gdje sud rukovodeći se načelima učinkovite suradnje i svrhovitosti, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, donosi odluku ima li mjesta odbijanju predaje iz navedenih razloga.
Tako činjenica što je 14. srpnja 1997. godine državni odvjetnik rješenjem odbacio kaznenu prijavu protiv Perkovića zbog kaznenog djela kvalificiranog ubojstva počinjenog na štetu Stjepana Đurekovića i dr. iz članka 34. stavka 1. i 2. Krivičnog zakona Republike Hrvatske, smatrajući da po provedenim izvidima nema osnovane sumnje za počinjenje kaznenog djela za koje je izdan i europski uhidbeni nalog, po stavu ovog vijeća po svom značaju i kvaliteti nije zapreka za predaju tražene osobe Saveznoj Republici Njemačkoj gdje je protiv tražene osobe u tijeku kazneni postupak zbog istog kaznenog djela.
Pritom valja imati na umu da se instrument međusobne pravosudne suradnje između država članica Europske unije, europski uhidbeni nalog, temelji na načelu međusobnog priznanja i visoke razine povjerenja između država članica, što u sebi sadržava pravnu obvezu i moralnu odgovornost nacionalnih sudova država izvršenja naloga da odobre predaju tražene osobe, osim u slučaju postojanja malobrojnih i striktno propisanih razloga za odbijanje predaje.
Osim toga, odbijanjem predaje tražene osobe na temelju ovog fakultativnog razloga bio bi povrijeđen, na razini Europske unije, sustav vrijednosti zaštite temeljnih ljudskih prava i suzbijanja i sprječavanja teškog kriminaliteta jer se radi o teškom kaznenom djelu za koje je u državi izdavanja naloga zapriječena kazna doživotnog zatvora i čijim se sankcioniranjem štiti najviša vrednota društva – život čovjeka
Ni navode tražene osobe da u Saveznoj Republici Njemačkoj neće imati pošteno suđenje vijeće nije cijenilo osnovanima. Zašto? Stoga što kazneni postupak koji je vođen protiv Krunoslava Pratesa nije od važnosti za procjenu poštenog suđenja u odnosu na traženu osobu, a sam prigovor se suštinski bavi analizom i ocjenom dokaza u navedenom postupku.
Sama činjenica da se postupak protiv tražene osobe vodi pred sudom SR Njemačke opravdava pretpostavku da ta zemlja kao razvijena članica EU-a poštuje temeljna prava i slobode čovjeka zajamčene Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
