ZAGREB - Tužitelji USKOK-a protiv Markača, Ranka Vukoje i Željka Sićaje podignuli su optužnicu tvrdeći da su uzeli 30.000 eura mita. Od toga je 17.500 završilo kod Markača, no sudac Turudić nije naložio da mu se oduzme samo 17.500 eura, koliko je dokazano da je uzeo kao mito, već je presudio da se Markaču i njegovoj majci zaplijeni ukupno 3,5 milijuna kuna. Nisu mogli dokazati da su taj imetak stekli legalno pa se realno pretpostavlja da je i ta imovina stečena kriminalom. Stoga je Turudić odlučio da im se oduzme:

'Riječ je o primjeni zakonske odredbe koja je oko Božića objavljena u Narodnim novinama i kaže da, ako je počinjeno kazneno djelo iz nadležnosti USKOK-a, da se pretpostavlja da je sva imovina stečena kaznenim djelom ako optuženik ne učini vjerojatnim da je stečena na zakonit način. Dakle, teret dokazivanja je obrnut. Riječ je o takozvanom proširenom oduzimanju imovinske koristi koje se primjenjuje na optuženika, ali i na članove njegove obitelji.'

Turudić najavljuje da će biti osnovano tijelo koje će se brinuti o oduzetoj imovni, no još nije definirano kako će izgledati i u što će se utrošiti oduzeta sredstva. Proučit će se iskustva drugih zemalja, Irske, Francuske i naših susjeda, Srbije, BiH i Makedonije. Tada će Ministarstvo pravosuđa odlučiti koji nam je model najbolji, a radna skupina kojoj je na čelu će ga uobličiti.

Drastične kazne iz dnevnopolitičkih razloga

'Vječno i nepotrošeno načelo kaznenog prava govori da nije bitna visina kazne. Naravno, kazna mora biti adekvatna djelu, ali poanta je u tome da mora biti izvjesna. Države koje imaju vrlo visoke kazne, pa i smrtnu kaznu, nemaju manje kriminala nego druge države. Onaj tko čini kazneno djelo ne očekuje da će biti otkriven i da ga čeka 20 godina zatvora. Zato je važno imati dobar pravni poredak u kojemu postoji velika vjerojatnost da će počinitelj kaznenog djela biti otkriven i uhićen te adekvatno kažnjen. Tek nakon toga ima smisla razgovarati o strožim kaznama. U načelu nisam za drastično pooštravanje i mislim da je ono vrlo često plod dnevnopolitičkih razloga', rekao je Turudić.

U praksi, primjerice, događa se da se za preprodaju doista male količine droge mora, i to uz primjenu ublažavanja kazne, presuditi dvije godine zatvora. Nije malo takvih slučajeva. 'Loše je što se u tim slučajevima ne može izreći kazna rada za opće dobro na slobodi. Mislim da je tu zakonodavac pogriješio jer je kod blažih djela uvijek bolje da se zatvor zamijeni radom za opće dobro. Takvo je kažnjavanje bolje za pojedinca, za njegovu resocijalizaciju, ali i za društvo. Koliko čujem od kolega, izmjene Kaznenog zakona idu u tome smjeru', kaže Turudić.

Teško je biti sudac u Hrvatskoj

Na pitanje kako je biti sudac u Hrvatskoj, Turudić odgovara: 'Vrlo teško: tu je puno rada i to vrlo predanog, puno angažmana, kako u radno, tako i u slobodno vrijeme, nošenje predmeta kući, a društvo ništa od toga ne valorizira.' Bio je, kaže, izložen napadima jedne grupacije ljudi koja je bila motivirana svojim (ne)uspjehom u određenom kaznenom postupku. No ne boji se osvete.

'Ne postoji nijedan razlog zbog kojeg bi mi se netko osvećivao jer sam radio po svom najdubljem uvjerenju. Tu nema ničeg osobnog. Sudski slučaj nije dvoboj između suca i optuženika. Sudac je arbitar koji arbitrira između navoda optužbe i navoda obrane te donosi odluku. Sudac odlučuje o primjeni prava na određenu situaciju, a ja nisam nikada osobno usmjeren prema nekome od optuženika. Kada bih imao osobni motiv, tražio bih izuzeće', napominje Turudić.

Vezano uz suđenje Mladenu Šlogaru za ubojstvo Ivane Hodak, složio se da javnost nikada nije sumnjala u rad represivnih tijela kao u tom slučaju. 'Reći ću samo da je to slučaj koji izaziva iznimnu pozornost javnosti i da mogu dijeliti vaše zapažanje da je javnost jako sumnjičava. Zašto je tome tako, ne bih komentirao, jer ću svoj stav izreći u presudi', najavljuje Turudić.

Slučaj ubojstva Ivane Hodak je zahtjevan predmet, ne sqmo emotivno, već i pravno. Bilo mu je teško zbog svjedočenje roditelja Ivane Hodak jer mu je 'kao svakom normalnom čovjeku jako teško gledati patnje majke kojoj je ubijeno dijete'. Ali je to sastavni dio posla koji je užasno mučan i težak i potrebna je velika samokontrola da se emocije kanaliziraju i da čovjeka ne ometaju u postupku, dodaje Turudić

Na pitanje bi li imao petlje osloboditi Šlogara kada ne bi bilo dokaza da je ubojica, odgovara: 'Naravno. Tu nije dvojba imati petlje ili ne, nego je li nešto dokazano ili nije. Kao i u svakom predmetu, ako sudsko vijeće donese odluku da nema dokaza, oslobodi se optuženika. I obrnuto, ako dokaza ima, donosi se osuđujuća presuda ma o kome bila riječ.'