Veljača ili travanj mjeseci su u kojima bi, prema posljednjim spekulacijama, mogli biti održani parlamentarni izbori. Iako se neke stvari vezane uz parlamentarne izbore i kampanju ne mogu još predvidjeti, jasno je da će oni ipak biti ponešto drugačiji od prethodnih
Sljedeća godina, kada su u pitanju izbori, sigurno će biti jedna od povijesnih, i to zbog činjenice da će se u njoj održati čak tri izborna ciklusa - parlamentarni, europski i predsjednički. U tzv. superizbornoj godini možda će najviše pažnje biti posvećeno upravo parlamentarnim izborima, za koje je neslužbena kampanja već počela.
Koliko će oni biti drugačiji od onih prethodnih, održanih 2020., upitali smo i komentatora tportala i izvanrednog profesora na Fakultetu političkih znanosti Višeslava Raosa.
'Još uvijek ne znamo kada će točno biti izbori. Oni najkasnije mogu biti čak i u rujnu. Ono što znamo je da saborskoj većini vjerojatno odgovaraju raniji izbori. Zašto? Da bi preduhitrili neke predizborne koalicije, da bi izbjegli dobru pripremu opozicije i iskoristili ovu današnju dobru ekonomsku konjekturu, a da ne bi opet iskočio nekakav skandal ili korupcijska afera. Također, HDZ vjerojatno smatra da je najpripremljeniji na terenu pa im odgovaraju nešto raniji izbori. Naravno, ustavna uloga predsjednika je takva da on može izabrati jedan datum, odnosno 30-60 dana od raspuštanja Sabora. Raspuštanje Sabora je u rukama većine, odnosno HDZ-a. S druge strane, vjerojatno će predsjednik Milanović iskoristiti priliku da kao datum izbora izabere najkasniju moguću nedjelju, odnosno najkasniju unutar roka od 60 dana. On nije akter tih izbora, njegovi su tek krajem godine, no pretpostavka je, s obzirom na relativno zaoštren odnos predsjednika i premijera, da će on nastojati i potrudit će se da im se to ne olakša', pojašnjava Raos za tportal.
Iako bi do parlamentarnih izbora moglo proći i pola godine, kampanja, barem ona neslužbena, već se odavno zahuktala, a posljednjih dana vidimo i neke konkretnije poteze opozicije kada je u pitanju koalicijsko preslagivanje. Koaliciju za parlamentarne izbore već je najavila liberalna grupacija - Reformisti, Fokus, IDS i PGS. Zajednički na izbore izlaze i Most i Hrvatski suverenisti.
'Stranke lijevog centra već su krenule s najavama s kime mogu i s kime ne mogu. Predstavnici Mosta počeli su s ispipavanjem terena, pa su kasnije reterirali. Iako se često govori da HDZ nema koalicijski potencijal, s druge strane vidimo da je premijer Plenković, što je dokazao i u dosadašnjim vladama, spreman ući u razne netipične kompromise. Vidjet će s kime može i sigurno neće unaprijed zatvarati vrata. Obostrano su se opekli u suradnji s Mostom, ali ako nakon izbora situacija bude takva da im oni budu potrebni, vrlo vjerojatno će HDZ pokušati s njima. Hoće li ih Most odmah otkloniti, to je moguće. Bez obzira na zaoštravanje retorike oko Vukovara i Dana sjećanja, Domovinski pokret je definitivno spreman surađivati s HDZ-om. Što se tiče lijevog centra, Možemo je odlučilo ići samostalno, premda su rekli da će u nekim izbornim jedinicama imati točkastu koaliciju sa SDP-om. Ne znamo koga će SDP od manjih stranaka lijevog centra 'ušlepati' na svoju listu. Nepoznanica su neki akteri koji će netom pred izbore obznaniti svoje ideje i u kojem obliku će se kandidirati. Govorimo o šibensko-kninskom županu Marku Jeliću i onome što se naslućuje - da će se kandidirati bivši šef Fonda za obnovu Damir Vanđelić. Njegova lista će sigurno biti ekonomsko-liberalna i imat će određene dodirne točke s Fokusom i Glasom poduzetnika', kaže Raos.
Na parlamentarnim izborima jedna će stvar zasigurno biti nova, a to je izgled izbornih jedinica. Ako Ustavni sud zakon, kojim se mijenjao njihov izgled, ne ocijeni neustavnim, što je zatražio dio oporbe, dio građana sljedeće će godine najvjerojatnije glasati u drugim izbornim jedinicama. Najviše će to možda osjetiti građani Zagreba te će, umjesto u dosadašnje četiri, biti podijeljeni na tri izborne jedinice.
'Način na koji su skrojene izborne jedinice nije bio u skladu s konačnom intencijom Ustavnog suda. I dalje ne poštuju neku prirodnu geografiju i županijske granice, ali ove nove izborne jedinice zasigurno neće odnijeti prevagu na izborima. Ne možemo reći da će HDZ pobijediti zbog tih izbornih jedinica ili da bi SDP imao premijera da su one drugačije. Dapače, koliko god su uvele neke nove nelogičnosti, primjerice to da imamo ogromnu 7. izbornu jedinicu, Grad Zagreb je u tri izborne jedinice, što možda 'ide na ruku' strankama lijevo od centra. Naš izborni sustav je tako postavljen da dosta pomaže strankama koje su jake u nekom dijelu zemlje. U Hrvatskoj se mandati dijele na način da svatko tko prijeđe prag u svojoj izbornoj jedinici može sudjelovati u raspodjeli mandata. Nije to nacionalni prag, kao u susjednoj Sloveniji, BiH ili Mađarskoj. Što to znači? To znači da je, primjerice, IDS-u dovoljno samo pet posto u njegovoj izbornoj jedinici, a HNS-u i Reformistima, koji su jaki na sjeveru, dovoljno je u 3. izbornoj jedinici prijeći prag i osvojit će mandat. Ta jedna ili dvije ruke mogu biti presudne za većinu', pojašnjava Raos.
Kao jedan od mogućih problema povezanih s parlamentarnim izborima Raos ističe i financiranje kampanja. Već smo prije koji tjedan vidjeli pozive nekih aktualnih zastupnika građanima da im doniraju sredstva za kampanju, a o tome se oglasilo i Državno izborno povjerenstvo, napomenuvši da oni koji se žele kandidirati na izborima za Sabor mogu otvoriti posebne račune od 5. siječnja.
'Superizborna je godina i imamo zakonske limite što se tiče financiranja kampanje. Međutim, ako uzmemo u obzir i financiranje i rad na terenu s volonterima, ta superizborna godina ide na ruku većim strankama. Teško je izdržati jednu, dvije kampanje u jednoj godini i ovo bi manje stranke moglo iscrpiti. Postoji još jedna slijepa pjega. Prethodnih godina bio je limit od 200 tisuća eura za to koliko se smije potrošiti po izbornoj jedinici i po listi. Međutim, gdje je točno u zakonu definirano koliko svaka od tih 14 osoba na listi može osobno potrošiti za personaliziranu kampanju za preferencijske glasove? Stranke, pogotovo veće, nisu pretjerano oduševljene tom pričom jer bi najradije obeshrabrivale personalizirane kampanje. Često je lakše voditi personalizirane kampanje za Sabor ako imate neki lokalni mandat, sjedite u gradonačelničkoj fotelji i kontrolirate lokalne medije', poručuje Raos.
Dezinformacije, odnosno fake news, sve su češći veliki igrač na izborima u svijetu, no u Hrvatskoj, iako ih ima, nisu još potpuno izvan kontrole. 'Svakako će igrati ulogu. Ne treba isključiti to da će biti prljave kampanje, a tu je ključna uloga medija i da budu pažljivi s time. Već znamo iz nekih kampanja, a to je već i prikriveno financiranje, koje nije dopušteno - da postoji bojazan da netko od kandidata krene otvarati fake portale. To smo već vidjeli - bude i po 10 portala koji imaju isti impresum, a urednik je neki anonimus, za kojeg nitko nikada nije čuo. I onda vrte vijesti koje idu u korist nekome i zapravo su skriveni oglasi koji se onda dijele po društvenim mrežama. Generalno gledano, i prethodnih godina nije bilo dovoljno dobro regulirano oglašavanje na društvenim mrežama', smatra Raos.
Što se pak tiče tema koje bi mogle prevladavati u kampanji, već sada vidimo da oporba ističe HDZ-ove afere, aktualna tema je i poljoprivreda, odnosno svinjogojstvo, a dio oporbe, posebice desne, kao problem postavlja i pitanje migranata. Ako se pita Raosa, ovaj put bi u kampanji moglo biti više ekonomskih tema.
'Znamo da se naši birači dijele po ekonomskim stavovima i vrlo često oni ovise o tome koga već preferiraju. Često i na anketama na fakultetu vidimo da ljudi procjenjuju svoje i ekonomsko stanje zemlje ovisno o tome vjeruju li Vladi, a vjeruju Vladi ako su u njoj oni za koje su glasali. HDZ će sigurno pokušati govoriti o eurozoni, Schengenu i novcu iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti. S druge strane, vidjeli smo da je oporba pokušala ići s nekim kontrabrojkama o demografiji i iseljavanju te drugim brojkama koje su pokušale baciti drugo svjetlo na uspjehe Vlade. Bit će zanimljivo ako se kampanja bude vrtjela oko toga i ako to bude slučaj, možemo se nadati da će biti sadržajnija te da će biti manje doskočica i prepucavanja. Naravno, ne znamo kako će se neki vanjski faktori u sljedećim mjesecima odraziti na situaciju u RH. Ide zima pa će migracijski pritisak prema Hrvatskoj vjerojatno popustiti, no stranke poput Domovinskog pokreta sigurno će pokušati dobiti glasove na toj temi. Ne znamo, s obzirom na to da se najavljuje da bi zima mogla biti hladna, što će biti s cijenom grijanja i regulacijom tih cijena. Za dva mjeseca situacija može biti sasvim drugačija', poručuje Raos.
Prošle parlamentarne izbore obilježila je i rekordno niska izlaznost birača, na što je sigurno utjecala i epidemiološka situacija s obzirom na pandemiju koronavirusa, ali i činjenica da su izbori održani tijekom ljeta. Na izbore je tada izašlo 46,90 posto birača, stoga pitamo Raosa možemo li sljedeće godine očekivati nešto drugačije.
'Cijelu priču o izlaznosti ne može se odvojiti od tema iseljavanja iz Hrvatske i neažuriranosti biračkih popisa. Kad se krene malo kopati po tome i izrade se neki izračuni, kada se uzmu u obzir ljudi koji se nisu odjavili i ne žive u RH, a nisu glasali ni u veleposlanstvima - onda vidimo da je izlaznost 2020. godine vjerojatno ipak bila 53 ili 54 posto. Nadajmo se da će sada službena izlaznost biti nešto veća', zaključuje Raos.