Citirat ću samog sebe u sljedećem poglavlju, ali samo zato da bih si mogao skočiti u usta u poglavlju iza. Oprez, kosa slova!

Kad čujem da počinje neki talent show, dobijem isti onaj leptirićasti osjećaj uzbuđenja kao kad skužim da već mjesecima nisam listao Bilježnicu Robija K. Dobro, lako za Story Super Trouper… Kvragu, tko bi se sad sjetio kako se to zvaše, prekomplicirano mi je bez guglanja… To su ipak pratili svi, ali ja sam se zalijepio i za Hrvatski idol, ne samo kad je pobijedila Zanemari Lalić ispred feminemki, nego čak i onu drugu prejadnu sezonu koju nije gledao nitko, onu kad je trijumfiralo nešto što se zvalo Patrick Jurdić, zakačio sam se i na Coca-Cola Music Schmoosic… Kako ono… O, Bože, kako se samo dosjete tih glupih imena koje ne možeš ni izgovoriti u jednom dahu, a kamoli ih prizvati u sjećanje nakon vremenskog odmaka. Volio sam i Showtime – jes, jedna riječ! – a Operacija Trijumf me nerijetko dovodila do ganuća, ulijevajući mi nadu da će jednom i ovim našim šovinizmima doći kraj, da ćemo pjesmom pobijediti naše toplo-hladne ratove. Ukratko, stvarno volim gledati djecu kako pjevaju.

Bravo, Teo, možda jesi malo glup, ali baš si sladak. Djeca su naše najveće bogatstvo. Na mladima svijet ostaje. S ovakvom omladinom nema straha za budućnost naših naroda i narodnosti. Dok vi na praznu crtu _______________________________________________________________

dopisujete svoj omiljeni besmisleni klišej o vrijednosti mladosti, ja ću poreći sve iza čega stojim, i to u Caps Locku s masnim slovima: NE PRATIM NOVU SEZONU 'SUPERTALENTA'.

I, znate što, baš me briga.

I baš sam si superkul zbog toga.

I sad ću, s iskonskim janjičarskim zanosom, početi pljuvati po svemu što sam do jučer smatrao svetim.

I baš sam si superkul zbog toga.

Sjeo ja tako pred televizor pogledati prvu emisiju 'Supertalenta'. Bacivši dragocjene kasnopetkovne sate u vjetar, pokušavao sam dokučiti što me zapravo živciralo. Nasumičnim redoslijedom:

1. Nina Badrić. Nekako sam uvijek imao dojam da su njezine performanse obrnuto proporcionalne njezinoj javnoj reputaciji dive iz susjedstva s famoznim 'iznimnim glasovnim mogućnostima'. Više sam je puta slušao kako pjeva uživo i nikad joj nije uspjelo otpjevati dva stiha u istom tonalitetu, pa se krpala nekim nazovi-soul improvizacijama (čitaj: tuljenjem) ili bi u maniri Whitney Houston iz crack faze (je li i vama Whitney Houston iz crack faze pljunuta Anja Šovagović-Despot iz bilo koje faze?) okrenula mikrofon publici ili bi neugodu presjekla lošim vicem na nekom od hrvatskih ruralnih naglasaka. Svejedno, sve je lakše trpjeti od napuhanog ega Tonyja Cetinskog, pa sam joj u prvoj sezoni gledao kroz prste. U drugoj ne mogu. Ej, nisi smiješna, uloga dobrice ti ne leži, uloga zlice još i manje, nemaš autoriteta za suđenje drugima, a to tvoje vječno oklijevanje oko stiskanja gumba X dovodi me do ludila.

2. Dubravko Merlić. Jadna li majka onome tko te dovede.

3. Enis Bešlagić. Pretpostavljam da je angažiran kao dežurni Bosanac Nove TV koji je showu trebao donijeti dozu šarma, duhovitosti, humora, pozitivne energije, bla, ali Enis uporno igra protiv stereotipa. Glumi serioznost i konstruktivnost, no, kako je nemoguće shvatiti ga ozbiljno, njegovo bivstvovanje u žiriju nema nikakvu vidljivu ili čujnu svrhu.

4. Igor i Rene. Bili su mi jako simpatični u prvoj sezoni, ali sad te njihove fore izgledaju isforsirano, umorno i tužno.

5. Scenarij i režija. Strategija obilnog prikazivanja redikula i antitalenata koji su prodefilirali audicijama rezultirala je time da sam se nakon nekog vremena počeo pitati ima li tu uopće ikakvih, a kamoli super talenata. Ako nemam za koga navijati, neću ni gledati.

6. Kandidati. Ove sezone sve izgleda proračunato, pa i kandidati koji mi, svi redom, izgledaju kao da im je jedino stalo da ih snimaju kamere. Jebo talent, ja sam na televiziji! Lani smo imali odlične plesne grupe, multinadarenu dječicu, Tihomira Bendelju – i izgleda da smo iscrpili bunar mladohrvatske kreativnosti.

7. Nova TV. Ubojice dobrog ukusa i svega što je lijepo, čisto, nevino i neokaljano.

8. Pivo s kolegama na kraju radnog tjedna. Kog je briga za vas kad je pijanka kod nas. Istini za volju, ima 'Supertalent' i reprizu nedjeljom. Pokušao. Neuspješno. Vidjeti razloge od 1 do 7.  

I tako, prvi put u životu – U  Ž I V O T U – ja bojkotiram jedan domaći talent show. Da se razumijemo, još uvijek stvarno volim gledati djecu kako pjevaju. S odraslima, međutim, imam velikih problema. Posebno ako plaću zarađuju na Novoj TV.