'Na ročištu na sudu, koje je zakazano zbog neplaćanja alimentacije, po ne znam koji put u četiri godine, gospođa sutkinja mi je nakon što me ispitala, a optuženik se nije udostojio niti doći, pa nikome ništa, lijepo naribala zbog mog otvorenog pisma Ministarstvu. Dok sam pokušavala nešto reći, pokazala mi je vrata i rekla Doviđenja te me istjerala van iz sudnice. I tako to biva, kada se usudiš javno progovoriti. Kada se pokušaš boriti za svoju djecu, kada kažeš istinu. Jer, naravno, sve se prašta osim istine', napisala je Maja Geček Jelić na svom Facebook profilu.

A ova hrabra žena za dobrobit svoje djece godinama se bori. Njihov otac, otkako ih je napustio ne skrbi za njih, ne zove i ne viđa djecu. Kazneni postupak protiv njega je u tijeku, on se na sudu ne pojavljuje, za razliku od majke djece koja, ako želi ostvariti prava za svoju djecu, četiri godine hodočasti po sudovima i sudnicama, šalterima i ročištima.

I dalje nema puno pravo odlučivati o svojoj djeci jer po zakonu nije samohrana majka, djeca imaju oca. Barem na papiru. Geček Jelić pita se bi li ih opće prepoznao da se sretnu na ulici.

Nakon nekoliko godina koliko traje proces vezan za alimentaciju, poslala je otvoreno pismo ministrici Milanki Opačić. 'Samohrani sam roditelj već godinama. Iako se po pravilima zakona ne bih smjela tako nazivati, jer moja djeca oca imaju. No smije li se roditeljem zvati netko tko je prije gotovo pet godina napustio svoje dvije kćeri, tko ih sve to vrijeme nije vidio, pitao za njih ili platio alimentaciju. Po svakoj logici, zdravom razumu, moralnom i ljudskom pitanju, takva osoba se roditeljem nikako ne bi smjela zvati, niti više imati ikakva prava. Tako se i navodi na stranicama Vašeg ministarstva - 'Samohrani roditelj je onaj roditelj koji sam živi s djetetom i sam ga uzdržava, što znači da nema prihoda od drugog odsutnog ili umrlog roditelja'', stoji u pismu.

Geček Jelić uz to piše kako joj je rečeno da ako se odvaži na proces dobivanja prava na samostalnu roditeljsku skrb, očekuje ju vrlo dug, stresan i mučan sudski postupak, u kojem ima vrlo male šanse da ostvari svoja prava. 'Dakle, zakoni su vrlo jasni i teorija je ispisana vrlo konkretno, no praksa je ono što konstantno kod nas zakazuje', kaže.

Borba oko naplate alimentacije je, kaže, jedna posebna priča, kafkijanski proces, kako je u pismu navela. 'Djeca su u tom slučaju samo još jedan broj u nizu, spremljen u nekom fasciklu koji čeka svoj red. Kada sam, sada već davno krenula u tu borbu, našla sam se u začaranom krugu, prepunom birokratskih prepreka, inertnosti našega pravosuđa, nemara i nebrige. To je jedna kafkijanski obojena priča gdje prolaze godine i godine, a ja, kao i mnogi drugi, ostajem bez živaca prolazeći potpune apsurde naše države, koja je prepuna velikih parola o brizi za djecu, prepuna galame i buke oko socijalne države i djece, kao naše budućnosti. Sve mi to sada, nažalost, zvuči kao loš vic', stoji u pismu ministrici. Napominje da u Obiteljskom zakonu stoji da za takve slučajeve postoji načelo žurnosti. Pitamo se, koliko bi onda procesi trajali da ne postoji.

Pismo u kojem je ukazala na sve probleme u sustavu možete u cijelosti pročitati ovdje. A zbog tog otvorenog pisma ministrici, koje je, suprotno očekivanjima, izazvalo reakciju u samom Ministarstvu, naišla je na problem sa sutkinjom bjelovarskog suda. Naime, nakon što je poslala pismo, Ministarstvo je tražilo očitovanje sutkinje o procesu na čiju se duljinu žalila.

I tako dolazi na još jedno ročište nakon što je presuda ocu njezine djece iz uvjetne preobličena u zatvorsku jer tri godine nije uplatio niti kune. Na sud dolazi samo ona. Ponovno iste formalnosti.

'Pozivaju me unutra, konstatiraju da osuđenik nije došao, ali to pada u drugi plan, kao i više puta dosad. Da nisam došla ja, sigurno bih platila novčanu kaznu. Sutkinja koja godinama vodi slučaj govori mi da moram govoriti istinu i sve one pravne gluposti koje, kada pogledam zašto sam ovdje, zvuče kao hrpa besmislica. Nakon toga postavljaju mi formalna pitanja te me ispituju. Nekih pet pitanja na koja odgovaram niječno. Je li platio dug, plaća li mjesečne rate, viđa li djecu, kupuje li im poklone, jesam li u kontaktu s njim? Ne, ne, ne, ne i ne. Moje ispitivanje je gotovo. U manje od minute', piše Maja Geček Jelić u svojoj kolumni na portalu zvono.eu

Puno je više vremena sutkinja posvetila pismu koje je poslano ministrici. Naime, iz Ministarstva su od sutkinje tražili očitovanje zbog duljine procesa protiv oca djeteta.

'Počinje mi držati predavanje o mojem dopisu ministarstvu, jer ju je očito jako razljutilo, govori kako ja nisam shvatila neke stvari, kako ne razumijem ulogu suda te kaznenog postupka. (Razumijem ja sve, razumijem jako dobro, da vas jednostavno nije briga, ali je pogođen vaš ego, jer se netko usudio progovoriti javno.). Ne govorim skoro ništa, jer mi ne dozvoljava da otvorim usta, ušutkava me i počinje podizati glas. Uspjela sam reći samo: Oprostite, ali ovo traje već evo četvrtu godinu. Na to počinje još više podizati glas, govori mi neke naučene parole, vidno iživcirana, pokazuje mi fascikl i govori kako je zbog mene ona morala pisati očitovanje ministarstvu. Ovo sve, naravno, ne ulazi u zapisnik, ne ostavlja dokaze, prepredeno poput lisice, sklanja svake dokaze znajući da nitko iz sudnice neće potvrditi moju priču. Ostaje samo moja riječ. Ništa više… Pokazuje mi pogledom vrata i govori: Doviđenja

Tjera me van...'