Odgovor na to pitanje pokušao nam je dati Branko Lazarević, umirovljeni krim inspektor koji je nakon profesionalne karijere godinama za tjednik Arenu kao novinar tragao za nestalim osobama.

Razlozi nestanka raznoliki su te se mogu povezati s dobi osobe. Maloljetnici kojima se gubi trag u većini se slučajeva pojave; riječ je uglavnom o bijegu od kuće ili odgojnih ustanova. Za razliku od maloljetnika, sudbina osoba od 18 do 65 godina, kojih je i najviše na popisima nestalih, nije uvijek rasvijetljena. Tako je, prema podacima koje smo dobili, policija u 2010. raspisala 743 objave za nestalima iz te starosne skupina, dok ih je iste godine obustavljeno 609; znači, sudbina 134 osobe nestale u prošloj godini je nepoznata. Broj nestalih osoba u Hrvatskoj svake je godine podjednak.

Iz policije nam pojašnjavaju da su razlozi nestanka osoba između 18 i 65 godina narušeni obiteljski odnosi, bolest, partnerski odnosi te financijski problemi. No Branko Lazarević nam otkriva da je oko deset posto nestalih osoba ubijeno ili je počinilo samoubojstvo. Sramežljivo je spomenuo i moguću trgovinu ljudskim organima, no, kaže, nadležni organi prave se da to ne postoji.

Tako je na popisu nestalih osoba na internetskim stranicama MUP-a i Martina Horvat koja je nestala prošle godine. Unatoč opsežnoj kriminalističkoj istrazi čiji je tijek pomno praćen i u medijima, Martina nije nađena. Ovaj je slučaj zanimljiv jer je postojao niz indicija da je ubijena, no o Martini i dalje nema nikakvih informacija. Nepoznata je sudbina i Danijela Papratovića iz Osijeka koji je nestao 1999. godine nakon što se odšetao od kuće. Tomislav Capak iz Zagreba nestao je krajem 200.godine s nepunu 21 godinu. Vraćao se s posla, vozio prijatelja u Zaprešić, no nikada se nije vratio kući. Njegova automobil također nikada nije pronađen.

Više pogledajte u videopriologu.