Inženjer za organizaciju rada, povremeni član predsjedništva HDZ-a od '91. godine i glavni tajnik te stranke od 2005. do 2009. u USKOK-u je tijekom istrage afere Fimi media ispitan najprije kao osumnjičenik, no iz svega je izišao kao svjedok tužiteljstva. Tvrdi da u postupku koji se vodi protiv njegovog bivšeg šefa Ive Sanadera te suradnika Ratka Mačeka Mladena Barišića Branke Pavošević, ali i cijelog HDZ-a kao pravne osobe, ipak nije svjedok-pokajnik

Pred sudom je tvrdio da je kao glavni tajnik stranke većinu vremena provodio u Saboru, ali se u stranci trudio urediti šlamperaj u smislu različitog vođenja financija'. Nije pri tome mislio na crne fondove zbog kojih se danas sudi njegovim stranačkim kolegama, nego 'na potrebu da stranka posluje samo preko jednog računa, a ne, kao dotad, sa 500-tinjak podračuna u svim ograncima'.

'Ja sam bio, kao glavni tajnik, supotpisnik svih računa HDZ-a', govorio je Jarnjak, ističući da ipak cjelokupno financijsko poslovanje stranke, po Statutu, čini predsjedništvo stranke koje donosi proračun za svaku godinu. Sanader je pak, kao predsjednik, sazivao sjednice predsjedništva i određivao njihov dnevni red. 'Čak je točka razno bila unaprijed dogovorena sa Sanaderom', ukazao je Jarnjak na Sanaderovu apsolutnu nadmoć nad predsjedništvom. Kaže čak da je Sanader dolaskom na vlast u stranci zabranio snimanja sjednica predsjedništva stranke.

Tvrdio je da nije imao pravi nadzor nad financijama stranke kojima je, kaže, baratala blagajnica Branka Pavošević u dosluhu sa šefom Sanaderom. Usprkos tomu, Jarnjak je često morao potpisivati većinu stranačkih računa: 'Jednom sam morao potpisati račun s PTT troškovima koji je iznosio čak 120 tisuća kunaPavošević mi je rekla da se puno troši na razgovore, ali i da je među tim troškovima i telefonski račun kćeri Ive Sanadera Petre. Ja sam se požalio da to nećemo izdržati, nakon čega me Sanader za nekoliko dana pitao u čemu je problem i rekao mi da to pustim na miru.

Ipak, Jarnjak se nije nikada usudio na predsjedništvu postaviti pitanje financija: 'Zato što je uvijek bilo dovoljno sredstava na žiro-računu jer su naši prihodi bili od članarina, donacija, državnog i lokalnih proračuna... Na neki način je predsjedništvo stranke prepustilo financijsko upravljanje Ivi Sanaderu', priznao je Jarnjak.

Prvi put je, tvrdi, za Fimi mediju i crne fondove čuo od svoga vozača Vinka Lacića: 'On mi je napomenuo da se u stranci odvijaju isplate na ruke pojedinim ljudima, i to sam shvatio kao da se radi o osobama iz Vlade koje nisu tajnice u stranci, pa sam o tome pitao Branku Pavošević. Ona mi je rekla da joj predsjednik daje popis kome i koliko mjesečno treba isplaćivati, a da taj novac za isplate osigurava glavni carinik Mladen Barišić.' Ispostavilo se da tih ljudi na dodatnoj plaći na ruke ima poprilično i da im je Pavošević redovito isplaćivala od 2.000 do 10.000 kuna.

Ivan Šuker (bivši ministar financija, op. a.) mi je jednom u tom kontekstu rekao da ne bu dobro, da se po ministarstvu šuška da se u Carini broje neki penezi. Kad sam ga pitao za to, rekao mi je: Čuj, ne bih ipak o tome razgovarao. I Pavošević mi je govorila da često ide na Carinu, a ja sam znao da se ništa u Carini nije moglo brojati vezano za osnovnu djelatnost Carine, nego da je nešto drugo u pitanju', rekao je Jarnjak.

Kaže da su novinari o Fimi mediji počeli pisati još 2007. godine, što ih je sve zabrinulo: 'Jednom je došao Maček i rekao da će biti problema jer konkurencija Fimi medije prigovara da svi poslovi državnih tvrtki idu preko Fimi medije. S druge strane, Barišić mi je rekao: Sve to što izlazi u medije, to mi radi Maček jer on ima sličnu firmu i jer je ljubomoran da sve te poslove radi baš Fimi media.Maček i Barišić vodili su ljubav preko nišana cijelo vrijeme.'

Bez obzira na napise, o Fimi mediji se u HDZ-u, kaže, i dalje šutjelo: 'Tek nakon odlaska Sanadera raspravljali smo o toj temi.' Na pitanje zašto je to bilo tako, Jarnjak kaže: 'Da bi se o nečemu raspravljalo, moralo je biti na dnevnom redu, a Sanader to nije stavljao na dnevni red.'

Za četvrtooptuženu Branku Pavošević rekao je još i da je često odlazila u Carinu 'na brojanje novaca ili nešto drugo'. Upitan je li ona imala kontakte s predsjednikom stranke, kaže da misli da jest, da se ona hvalila time i da ju je čak vidio u Vladi.

Za trećeoptuženog Ratka Mačeka naveo je dva slučaja kada je on prikupljao sumnjive donacije od Oppenheima za Arenu Zagreb, a druga je vezana za novac iz Končara preko Slavena Tintora.

'Što se tiče drugooptuženog Mladena Barišića, malo sam znao što on radi, povremeno je dolazio u stranku na sjednice predsjedništva ili kolegije, i to jer je bio dislociran - imao je svoje obveze na Carini', kazao je Jarnjak i dodao da mu se, kada su krenuli napisi u medijima o Fimi mediji, Barišić požalio da iza svega stoji Ratko Maček.

Pojasnio je i famoznu kupnju Sanaderovog BMW-a u jeku krize 2008. godine: 'Barišića sam pitao: Pa tko je platio taj auto? On mi je rekao da ga je platio Robert Ježić (nekada blizak prijatelj Sanadera, danas USKOK-ov krunski svjedok, op. a.) i da za HDZ on zapravo ne postoji. Mi smo onda dobili drugi račun od BMW-a koji je glasio: plaćen je prema dogovoru, a glasio je na HDZ. Medijska buka je nastavljena i nastavio se rješavati predmet. HDZ je platio carinu i poreze, međutim Sanader je donio odluku da se vozilo vrati dobavljaču. Tada je dogovoreno da se vrati i onaj BMW iz 2004. godine, ali i ovaj iz 2008. U BMW-u su uzeli podračun i poslali da HDZ mora platiti još 84.000 eura, i tako smo ostali bez oba automobila.'

Jarnjak je rekao da o svemu što govori postoje bilješke koje je i priložio sudu: 'Uvijek sam nastojao zabilježiti ono što sam morao izvršiti i što se događalo.'

Sanaderova odvjetnica Jadranka Sloković Jarnjaka je pokušala diskreditirati kao svjedoka pitanjem ima li saznanja da je njegov sin, vlasnik tvrtke Lotos, također u inkriminirajuće razdoblje surađivao s Fimi medijom. 'Tvrtka Lotos trgovina je firma moga sina', priznao je Jarnjak, no kaže da ne zna čime se točno bavi: 'Znam da se bavio poslovnim poklonima i još nekim djelatnostima. U tisku je pisano da su poslovali s Fimi medijom, no nisam to tada znao, niti sad znam s kime posluje. Ni ne živimo u istom kućanstvu da bismo pričali o tome.'

Jarnjak je, dakle, sve potpisivao, o svemu znao pomalo, ništa nije pitao niti propitivao, a razloge takvom zatvaranju očiju odao je prepričavajući kako se ponio u srpnju 2009. godine na Sanaderovom odlasku: 'Razgovarali smo na Središnjem odboru i tada sam rekao Sanaderu: Sad kad ti odlaziš, odlazim i ja.'

Za razliku od svog stranačkog kolege Ivana Šukera, koji je u svom svjedočenju na sudu djelovao kao da likuje nad Sanaderovom sudbinom i vraća mu za sva šikaniranja koja je možda doživio, Jarnjak je bio vrlo odmjeren i mudar. Odlično pripremljen, govorio je samo ono što ga se pita i ni veznika više od toga. Ipak, nije propustio priliku reći mu u facu da je on bio diktator kojega se moralo slušati.

'Bilo je sasvim moguće da ja kao glavni tajnik nisam znao tko je sve zaposlen u stranci jer ste vi, kao predsjednik stranke, sve mogli! Čak ste jednom sazvali i predsjedništvo, a da me niste ni pozvali', rekao je Jarnjak direktno Sanaderu kad ga je pitao je li moguće da nije znao pojedine zaposlenice stranke.

Odvjetnici stranaka u postupku koje još nisu priznale krivnju i nagodile se (Sanader i Maček) požalili su se na istinitost i vjerodostojnost Jarnjakovog iskaza. Tvrde da je utemeljen tek na interpretaciji raznih kuloarskih priča i osobnim bilješkama čija se autentičnost ne može provjeriti.

Ovo suđenje moglo bi biti jedno od najduljih u povijesti hrvatskog pravosuđa. Nakon ispitivanja više od stotinu svjedoka i proučavanja dokumentacije od oko 70.000 stranica, sud bi trebao moći procijeniti kome se može vjerovati. Sljedeći na klupi za svjedoke 2. srpnja je još jedan glavni tajnik HDZ-a, ali onaj nakon Sanadera, Kosoričin igrač Branko Bačić