Ove godine u Hrvatskoj je zabilježen dosta velik porast broja oboljelih od mononukleoze - tzv. bolesti poljupca - u odnosu na prošlu godinu. Dosad je prijavljeno više od tisuću slučajeva, a na razini cijele prošle godine bilo ih je upola manje. Kako prepoznati simptome ove bolesti, kako se liječi i je li posrijedi znakovit porast oboljelih, otkrio nam je infektolog Ivan Puljiz, predstojnik Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević'
Broj oboljelih od mononukleoze dva mjeseca prije kraja 2023. dvostruko je veći nego cijele prošle godine. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), lani je prijavljeno 515 oboljelih od infektivne mononukleoze, a do studenog ove godine zabilježeno ih je 1030. Ipak, kako ističe izv. prof. dr. sc. Ivan Puljiz, predstojnik Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević', nema razloga za brigu.
'Ne bih posebno apostrofirao taj porast kao zabrinjavajući. Nije to ništa dramatično. U posljednja dva mjeseca preko naše dječje ambulante prijavljeno je preko 250 slučajeva mononukleoze. U dnevnoj bolnici liječeno ih je 32 – to su oni koji se prijave zbog dehidracije i sličnih stanja - a samo u jednom slučaju došlo je do hospitalizacije', kaže dr. Puljiz.
vezane vijesti
Mononukleoza je, kako kaže, bolest mladih te zahvaća zapravo puno veći broj ljudi nego što brojke pokazuju. Iako se može javiti u svim dobnim skupinama, infektivna mononukleoza bolest je koja se najčešće preboli u dječjoj dobi.
'Oko 90 posto djece do pete godine već ima razvijena protutijela, što znači da su bili u kontaktu s Epstein-Barr virusom, koji uzrokuje ovu bolest u najvećem broju slučajeva. Ostalih deset posto, koji nisu bili u kontaktu s ovim virusom, razbolijeva se poslije, u pubertetu i adolescenciji', objašnjava ovaj liječnik.
U dječjoj dobi klinička slika nije tipična, pa se mononukleoza manifestira kao obična prehlada, hunjavica i/ili povišena temperatura, kao i bilo kakva druga virusna infekcija. U pubertetskoj dobi ona postaje tipična.
Tipični simptomi su povišena tjelesna temperatura, upala krajnika, upala grla, povećani limfni čvorovi, a kod oboljelih su nerijetko povećane i jetra i slezena. Što se pak tiče krvnih nalaza koji sugeriraju da je riječ o ovoj bolesti, to su povišene vrijednosti leukocita, limfocita, atipičnih limfocita, a najveći broj pacijenata ima i povišene vrijednosti jetrenih aminotransferaza (ALT i AST).
Vrijeme inkubacije može trajati i do dva mjeseca od kontakta, a virus se može prenositi i do godinu i pol jer se dugo zadržava u sekretu. Prenosi se kapljičnim putem, najčešće ljubljenjem, zbog čega se često ta bolest i naziva 'bolest poljupca'. Pored toga, može se prenijeti rukama te predmetima na kojima se nalazi zaražena slina. Zbog toga se onima koji imaju manju djecu savjetuje redovito pranje igračaka.
Kako objašnjava dr. Puljiz, tek u manje od pet posto slučajeva dolazi do komplikacija. 'Potencijalno se mogu razviti problemi sa srcem, poput aritmij i upale srčanog mišića, može se pojaviti osip na koži, anemija, može doći do upale jetre, hepatitisa, upale mozga, sniženih trombocita, ruptura u području slezene nakon blagih napora. No to je, na svu sreću, jako rijetko', naglašava doktor.
Kako je kod oboljelih moguća ruptura slezene, preporučuje se izbjegavanje sportskih aktivnosti barem tri tjedna. Kod profesionalnih sportaša osjećaj umora može trajati i po nekoliko mjeseci, pa i opservacija dulje traje.
