Nakon dana provedenog s tim ljudima došla sam do ovih zaključaka: prosvjednici nisu homogena skupina kojom upravlja HDZ, jezgru prosvjeda uistinu čine ogorčeni stopostotni invalidi Domovinskog rata, drugi krug su suborci oboljeli od PTSP-a, ratne udovice i roditelji poginulih branitelja, a u trećem su umirovljeni branitelji s nižim postocima invalidnosti koji naprosto podupiru zahtjeve stopostotnih invalida te strahuju za svoju i budućnost svoje djece kao i svi prosječni građani Hrvatske. Doista, među svima njima muvaju se i HDZ-ovi aktivisti, ali većina ih se kloni i većina ondje zapravo duboko prezire i HDZ i SDP i sve druge političke stranke.

Stopostotni invalidi ljuti su prvenstveno jer ministri zdravlja - prvo Rajko Ostojić, a onda i Siniša Varga - nisu punih godinu dana našli vremena za sastanak koji su tražili s njima jer ne mogu ostvariti odgovarajuću zdravstvenu skrb. Zbog toga su bijesni na svog ministra Predraga Matića i ne mogu shvatiti kako nije u godini dana uspio svojim kolegama iz Vlade objasniti da oni, kao stopostotni invalidi Domovinskog rata, ne zaslužuju da ih se ignorira i da je minimum političke obveze i građanske pristojnosti sjesti s njima za stol i čuti što ih tišti.

'Naša prava su ugrožena godinama, a slušam ovih dana reakcije građana i vidim da misle kako smo ovdje zbog novca. Nismo tu zbog novca. Prošli ponedjeljak sam se, pred novinarkom koja je kao i ostali građani uvjerena da nam je osigurana najbolja skrb, naručivao na color doppler i rečeno mi je da trebam čekati osam mjeseci na red. Moram plaćati i lijekove, ali ne radi se o novcu, nego o tome da mi, najteži stradalnici Domovinskog rata, kad uđemo u ljekarnu, plaćamo ono što smo već jako dobro platili za ovu državu, a plaćati te lijekove nam je moralno jako teško. Već punu godinu čekamo sastanak s ministrom zdravlja da dogovorimo kako da se riješe problemi - od plaćanja lijekova preko toga da nas se ne šalje u toplice, do dugogodišnjeg čekanja na dijagnostičke pretrage i operativne zahvate', kaže mi stopostotni invalid Željko Glavić iz Gorskog kotara, nekadašnji pripadnik 2. gardijske brigade Gromovi.

Dodaje da ljudi pogrešno misle kako oni, stopostotni invalidi, imaju prednost u bolnicama i zdravstvenoj njezi. Iako trenutačno njegova materijalna prava nisu ugrožena, strahuje što će se dogoditi nakon 1. siječnja 2015. zbog novog izračuna braniteljskih mirovina.

'Sad već bivši ministar Matić hvali se novim zakonom o izračunu naših mirovina koje će se dijeliti na dva dijela, a mi koji smo direktno iz škole dobrovoljno otišli na ratište – ja sam 1991. maturirao – tako ćemo biti kažnjeni jer nismo imali ni dana radnog staža kad smo otišli u rat. Nismo mi krivi što nismo imali radnog staža prije nego što smo ušli u Oružane snage jer smo došli iz školskih klupa. Prijeti nam crni scenarij jer piše da ćemo dobivati sredstva za drugi dio mirovine shodno punjenju državnog proračuna. Ali mi znamo da je Hrvatska opljačkana, znamo kako stoji državni proračun i kakav će biti sljedeći i to je samo opravdanje za daljnje rezanje naših prava', kaže Željko Glavić.

Pitam ga je li član neke političke stranke i kako gleda na tvrdnje da njima manipulira HDZ. 'Nisam član stranke, ali i da jesam, ništa se ne bi promijenilo. Pokušali su nam podmetnuti i da smo tu zbog Milana Bandića, ali mi s tim nemamo nikakve veze i slučajno se poklopilo to da je uhićen dan uoči početka našeg prosvjeda. Ljudima je već dosta ovog šikaniranja, stavljeni smo na margine društva, ljudi po nama pljuju, gledaju nas kao teret ovoga društva – u nekoj mjeri smo si za to i sami krivi, ali najveća je krivnja na hrvatskim vladama, nebitno jesu li bile HDZ-ove ili SDP-ove. Umirovljen sam s činom bojnika, puno je tu i umirovljenih zapovjednika i nismo mi nekakve životinjice koje bi netko mogao dresirati. Kategorički odbijam to da politika manipulira nama. Naš je šator otvoren za sve koji nam žele pomoći i ne damo da nas se politizira. Ne zveckamo oružjem i zato i idemo u četvrtak u Sabor pokušati naći rješenje za naše probleme', odlučan je Glavić.

Među branitelje u Savskoj pohrlili su i predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović i šef HDZ-a Tomislav Karamarko, dolaze i drugi političari opozicije, ali došli su im i predsjednik Ivo Josipović i predsjednik Sabora Josip Leko. O Leki svi imaju samo lijepe riječi - ostavio je na njih dojam da ih istinski poštuje, a zbog načina na koji im je pristupio odazvali su se njegovom pozivu da dođu u Hrvatski sabor.

Vukovarski branitelj Danimir Petrović, stopostotni invalid te pripadnik nekadašnje 3. gardijske brigade, kaže mi da se, kao i većina ljudi u Hrvatskoj, teško nosi sa životom. Smeta mu ignorantski odnos prema braniteljima i smatra kako nisu zaslužili da ih se po godinu dana ignorira kad žele razgovorom riješiti svoje probleme. Sad ih oni koji ih nisu htjeli ni saslušati prozivaju da na ulici traže rješenje.

'Moj život nije lagan. Borim se, mučim se. U Sabor ću u četvrtak jer se nadam da se ovo može riješiti, ali trebalo se davno riješiti. Smeta mi kad nam spočitavaju da zastupamo neke stranke. Ne zastupamo mi nikoga i svakoj ćemo vlasti, a i HDZ-u, reći - nismo mi ničiji, mi smo hrvatski i imamo samo svoju stranku invalida i domovinu i nikog više. Za nas nitko nema sluha, nama nije primaran novac, ali pogledajte kako oni sebi ne oduzimaju ništa. Ne smanjuju sredstva koja dobivaju političke stranke – to su milijunski iznosi. Nas je stopostotnih invalida samo 130 u kolicima, a slijepih oko 370 i nešto sitno, pa mi smo kap vode u moru i nije mi jasno zašto od nas netko pravi problem', objašnjava Petrović i na kraju ponavlja: 'Boli me to što s nama nitko nije htio razgovarati dok nismo počeli prosvjedovati.'

Na sustavno ignoriranje nadovezala se izjava pomoćnika ministra branitelja Bojana Glavaševića u kojoj je nes(p)retno povukao paralelu između hrvatskih branitelja i pripadnika 'pobunjeničke vojske' oboljelih od PTSP-a. Većina okupljenih u Savskoj nosi se s PTSP-om i njima je teško, zapravo nemoguće razumjeti da ih netko uopće stavlja u isti kontekst s onima protiv kojih su ratovali.

'Bešćutni su', kaže mi Gašo iz Županje, veteran vukovarsko-srijemskog ratišta. 'Ne tražimo privilegije, nego da nam se prizna dostojanstvo', nastavlja. Pitam ga zašto nikad nisu prosvjedovali kad je HDZ bio na vlasti. 'Nama su sve vlade uzimale - kako bismo mi mogli biti za HDZ? Najgore mi je što je u narodu zavladao strah - svi se boje, boje se otkaza, blokada, boje se progovoriti, cijelo društvo je u kolapsu, a mi branitelji smo korektor društva. Nikad nisam bio član nijedne stranke. Nismo mi bedasti - ako smo znali pobijediti u ratu i tada donositi odluke, onda smo dovoljno pametni da nitko ne može manipulirati nama', poručuje dok pomaže suborcima u kolicima.

Kafiće u blizini Ministarstva okupirali su branitelji, a kavu sam popila s dvojicom pripadnika nekadašnjih Tigrova, Dinkom Sučićem i Stipom Renićem. Sučić odmah podsjeća kako je neistina to da branitelji nikad nisu prosvjedovali protiv HDZ-ovih vlada i da su zakon koji im je omogućio zaštitu prava dobili nakon što su 1996. prosvjedovali na Markovom trgu, dok je ministar obrane bio Gojko Šušak. Uvjeren je da Zakona o braniteljima ne bi ni bilo da se ratni vojni invalidi tada nisu pobunili.

'Tada utvrđena prava nisu godinama dirali, a onda su nam počela padati kad je na vlasti bio HDZ, a Jadranka Kosor ministrica branitelja. Kad je Račan bio na vlasti smanjene su nam mirovine, smanjena su primanja djelatnim vojnim osobama koji su bili branitelji, a smanjena su prava i djeci jer nam je uvela imovinski cenzus. Za vrijeme Kosor uzeli su nam više od 10 posto primanja. Bio sam djelatni časnik HV-a i plaća mi je sa 6.500 kuna pala na 5.500 kuna. Običan vojnik tada je imao plaću od 3.500 kuna', upozorava Sučić. Kaže da tek svaki sedmi branitelj ima primanja osigurana od države, a mnogi nikad ništa nisu ni tražili. Na ratištu je Sučić proveo 57 mjeseci, ima 40-postotni invaliditet, nakon ratovanja je završio informatiku i časničku školu te je radio u vojsci, a u mirovinu je poslan 'po sili zakona'.

'Moja časnička invalidska mirovina iznosi 7.000 kuna, a 80 posto branitelja nisu časnici i imaju mirovine od 3.000 do 3.500 kuna. Ako je netko bio samo gardist, a nije invalid, mirovina mu iznosi samo 2.800 kuna. Godine 1990. imali smo 230.000 boračkih mirovina, sad imamo 60.000 i to ne možemo plaćati. Kako je to moguće?', pita se. Smeta mu to što ljudi misle da su privilegirani i kaže kako u svemu dijele sudbinu hrvatskog naroda. 'Mislite da ne znamo kako se živi u Hrvatskoj? Evo, sin mi je završio srednju elektrotehničku školu i poslao je 40-ak molbi za posao, a nije dobio odgovor ni na jednu i ja ga uzdržavam. Je li to privilegija?' On i Renić na prosvjedu su jer im je nedopustivo to da se ignoriraju problemi njihovi suboraca stopostotnih invalida Domovinskog rata.

Kažem mu kako sam među petnaestak branitelja s kojima sam razgovarala naišla i na dva HDZ-ovca i pitam ga što kaže na tvrdnje da ova stranka stoji iza prosvjeda.

'Mreža podrške prosvjedu organizirana je putem Facebooka. Nisam član nijedne stranke i nismo ovdje zbog stranaka, nego zbog svojih suboraca te nas vrijeđa što se ovo pripisuje HDZ-ovoj manipulaciji. Ali moram reći da samo budala ne bi priznala da postoje i ljudi koji će pokušati ovako nešto politički naplatiti, samo budala to neće misliti. Svaki se prosvjed politički iskorištava i meni je jasno da opozicija dolazi ovdje pokupiti neke političke bodove. Ovi na vlasti su se trebali ponašati drukčije pa se za to ne bi morali brinuti.'

Dok sam sinoć 'skidala' s diktafona razgovore s prosvjednicima, predsjednik Vlade Zoran Milanović obraćao se hrvatskoj javnosti zbog njihovih prosvjeda. To je njegovo prvo izvanredno obraćanje naciji i već po tome je jasno da shvaća, premda za sve optužuje HDZ i tvrdi kako njegova vlada branitelje ni s čime nije zakinula, kako su i ovog puta uprskali. Obratio se javnosti iz udobnosti Banskih dvora, a trebao se samo spustiti do Savske i saslušati ono što tišti stopostotne invalide Domovinskog rata koji prosvjeduju pa onda stati među njih i izgovoriti sve što je rekao sinoć. Unatoč dojmu da Karamarko i HDZ pokušavaju iskoristiti ovaj prosvjed za svoje političke ciljeve, nakon dana provedenog u Savskoj uvjerena sam da prosvjeda stopostotnih invalida ne bi ni bilo samo da su Milanovićevi ministri pokazali malo više suosjećanja te da su za njih na vrijeme pronašli vremena.