'Roditelji su bili na poslu, a djeca u školama. Neki tri dana nisu znali što im je s djecom! U četvrtak ujutro začule su se sirene za uzbunu, ispričali su mi ljudi, ali nitko nije znao što treba raditi niti su dobili bilo kakve upute', objašnjava Sarajlić. Poslije dolaska u Doboj uspio se probiti do stana roditelja: 'Dobro je da sam ponio gumene čizme, bez njih se ne može nigdje!', ističe Sarajlić. Zatekao ih je angažirane, jer su se svi u Doboju sada pokrenuli pomoći onima koji su najgore nastradali. Gospođa Sarajlića tako već danima na plinskom štednjaku kuha hranu iz otopljenog zamrzivača i hrani koga god treba, a isto se ponašaju i drugi.

SVI POMAŽU, ZA NACIJU NITKO NE PITA

'Jedna susjeda primjerice stalno peče pite i raznosi ljudima. Zapravo u Doboju nije toliki problem hrana, ima se što za jesti, nego je najgore to što nije bilo pitke vode. No tu je Doboj spasio Tešanj, jer svaki dan dolazi od njih 10 tisuća svježeg kruha i potrebna voda', priča Sarajlić. Entitetske granice su u ovoj poplavi nestale, pa je tako Doboj – koji se nalazi u Republici Srpskoj – dobio najviše pomoći iz Federacije BiH, prvenstveno već spomenutog Tešnja. 'Vidio sam i da su jučer počeli dolaziti kamioni iz Bihaća, Čapljine, Zenice, svi pomažu', naglašava Eldin Sarajlić, presretan zbog 'nevjerojatne solidarnosti svih ljudi, jer svi jedni drugima pomažu, a za naciju nitko ne pita'.

Iako je stan Sarajlićevih roditelja na drugom katu zgrade, voda im je došla doslovno 15 stepenica od vrata. Utoliko su Sarajlići jedni od sretnika, s obzirom na to da su mnogi drugi nastradali, izgubili baš sve što su imali, a neki su izgubili i bližnje.

333522,332645,333560,333483
BUJICA JE OSTAVILA MULJ KOJI SE PRETVARA U SMRDLJIVU PRAŠINU

Nakon što se vodena stihija polako povukla iza sebe je ostavila Doboj pokriven s najmanje pola metra gustog i smrdljivog mulja. 'Kako je u međuvremenu postalo toplije, mulj se počinje sušiti, a nekako je sitniji i od brašna, pa se stvara odvratna smrdljiva prašina koja se diže zbog vjetra. Voda se sporo povlačila, tek se u nedjelju moglo donekle hodati po Doboju. Sada ljudi po gradu hodaju u gumenim čizmama i s maskama na licu, što izgleda kao neka scena iz zagađenog Pekinga. Novac u osnovi sada nema smisla i vrijednosti jer se u gradu ne može kupiti ni čačkalica, sve je uništeno', govori Sarajlić te dodaje kako su noći bile najstrašnije jer je zbog nestanka struje – koje ni pet dana nakon prvog udara poplave nema – Doboj bio u mrklom mraku: 'Čuo se samo huk vode i zvuk raznih alarma koje je bujica aktivirala kako odzvanjaju u tami. Noću je i puno policije i specijalaca na ulicama, navodno je bilo i nekih pljački. Noći su sablasne.'

Grad je i u svojevrsnoj informativnoj blokadi, pa se vijesti prenose usmeno, a ima i dosta dezinformacija, napominje Sarajlić. 'Došla je na nekoliko sati tzv. tehnička voda, ali ona nije ni za piće ni za pranje bilo čega, može se koristiti samo za WC. Struje i dalje nema', kaže Sarajlić i izdvaja u Doboju kao najpotrebnije 'maske, gumene čizme i lopate', jer ljudi su polako krenuli čistiti svoje uništene kuće i stanove. 'Hrpe raskvašenog i slomljenog namještaja su na ulicama, to će se sve morati negdje ukloniti. Vidio sam u ponedjeljak i da je krenula dezinfekcija nekih dijelova grada, a došli su i brojni električari iz Federacije kako bi se pokušala vratiti struja. Ali sve instalacije su nakvašene i uništene, svi se plaše kratkih spojeva i potencijalnih požara ako se uključi struja', otkriva Sarajlić.

U MAGLAJU OČAJNI LJUDI PLAČU NA ULICAMA

U povratku iz Doboja za Sarajevo Sarajlić je nakratko stao i u Maglaju, gradiću koji je možda najgore pogođen poplavama u srednjoj Bosni. Potreseno je ispričao što je tamo vidio: 'Ondje nema nikakve vode za pranje, ljudi su i dalje pokriveni muljem koji nekako pokušavaju čistiti. Nema dovoljno alata, a na ulicama mnogi jednostavno stoje i plaču, ridaju, kažu da ništa više nemaju. Može se čuti da su nestale farme krava, ovaca, sva stoka koju su imali i od koje su preživljavali. Očajni su, mnogo je gore nego u Doboju.'

Eldin Sarajlić se nakon četiri dana vratio u Sarajevo te kaže da još uvijek ne može srediti dojmove nakon svega onoga što je vidio i doživio. Naglašava ipak još jednom da je euforičan zbog solidarnosti svih običnih ljudi, od raftera s Neretve koji se došli u Doboj s čamcima i splavima raznositi hranu dok je grad bio pod vodom do požrtvovanosti susjeda iz Tešnja koji su prvi priskočili u pomoć Dobojlijama.

Doboj se tako polako oporavlja od najgore poplave u svojoj suvremenoj povijesti, a kakvo je stanje u gradu bilo od subote do utorka, može se vidjeti i na fotografijama koje je za tportal.hr ustupio Eldin Sarajlić. Za kraj još vrijedi napomenuti kako političari i vlasti u svemu nisu odigrali nikakvu spomena vrijednu ulogu – niti su preventivno djelovali i evakuirali ljude pred poplavama niti su se istaknuli kada dolazi još teža borba s posljedicama potopa. Ali zato je 'običan' narod pokazao da u najstrašnijoj prirodnoj katastrofi koja je pogodila ove prostore u proteklih 120 godina žrtve nisu same.