Znate li koji je najdugovječniji nacionalni filmski festival dugometražnog igranog filma u svijetu? Upravo onaj koji je uvršten među tri najbolja i najspektakularnija festivala na otvorenom u Europi, sudeći prema laskavim ocjenama londonskoga The Guardiana iz 2005. godine – Festival igranog filma u Puli.

U čemu je tajna uspjeha toga festivala prvi put održanoga 1954. u fascinantnom ambijentu Arene, u kojoj su se još od davne 1938. održavale međunarodne filmske revije? Festival u Puli obnavlja svoju kreativnu snagu i vitalnost zahvaljujući nizu okolnosti, no ono što je temeljno za njegov dugogodišnji opstanak jest nacionalni program (zahvaljujući kojemu je ponio titulu najstarijeg filmskog festivala na svijetu), nadopunjen u posljednjem desetljeću probranim međunarodnim ostvarenjima s festivala u Cannesu, Berlinu, Veneciji i Rimu.

Čudesna veza s publikom

Na razvoj festivala i njegovo prerastanje u bogat, složen i privlačan kulturni događaj, koji svoje sadržaje umrežava s nizom ljetnih festivala u hrvatskim gradovima, od Dubrovnika i Splita, preko Rijeke, Osijeka i Zagreba do Šibenika i Zadra, poticajno je djelovala i konkurencija, no svoju polustoljetnu popularnost Pula najviše duguje čudesnoj vezi s publikom koja se u Arenu uvijek iznova, gotovo hipnotizirano, vraća. Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da u svijetu ne postoji nacionalni festival poput pulskoga čije projekcije svake večeri posjećuje nekoliko tisuća ljudi. Upravo je ta vjerna publika održala Festival u njegovim najtežim danima, uvjeren je njegov umjetnički ravnatelj Zlatko Vidačković, koji je u jednom razgovoru objasnio zašto je ta manifestacija neuništiva.

Njezin opstanak, vrijedi ovom prilikom podsjetiti, nisu uspjeli ugroziti raspad Jugoslavije (u kojoj je Festival u Puli bio ključni filmski događaj), kriza ratne i poratne kinematografije te dvadesetak novih filmskih festivala. Golemi amfiteatar nije zatvarao vrata čak ni i u najgorim danima devedesetih godina, kada je zbog rata u Puli prekinuta jugoslavenska programska orijentacija, a mlada i siromašna nova država nije imala bogzna što za pokazati na velikom platnu pod pulskim zvjezdanim nebom. Od samih početaka 1954., u Puli se predstavljao, promicao i vrednovao tzv. jugoslavenski film. Mnoga antologijska ostvarenja s područja bivše države svoju su premijeru doživjela upravo u Puli: Svoga tela gospodar, H-8, Vlak bez voznog reda, Deveti krug, Prekobrojna, Skupljači perja, Lisice, Tko pjeva zlo ne misli, Okupacija u 26 slika, Ko to tamo peva, Petrijin venac, Sjećaš li se Dolly Bell, Samo jednom se ljubi, Balkanski špijun, Otac na službenom putu…

Raskoš (i bijeda) filmske produkcije

Najvažniji jugoslavenski filmski festival brzo je stekao značajno međunarodno priznanje, snažno je poticao domaću filmsku industriju i služio kao lansirno mjesto za nove filmove prije njihova prikazivanja u kinodistribuciji širom zemlje. Pulski je festival, jednako tako, zrcalio svu raskoš i bijedu godišnje filmske produkcije. Za razliku od plodnih sedamdesetih i osamdesetih godina, kada se za nagrade borilo i po trideset filmova s područja cijele Jugoslavije, devedesete su obilježili rat i kriza u hrvatskoj filmskoj industriji.

Zbog početka rata na slovenskom tlu, festival je 1991. otkazan na dan otvaranja, nakon novinarske projekcije 'Krhotina' Zrinka Ogreste, a natjecanje se nastavilo 1992. pod novim imenom, Filmski festival u Puli, u hrvatskim nacionalnim okvirima koji nisu bili dostatni za raskošan festivalski program. Porazna situacija zabilježena je 1994. kada je prikazan samo jedan hrvatski cjelovečernji film, 'Cijena života' Bogdana Žižića, kojim je otvorena smotra Filmskih večeri u Areni, jer se natjecateljski dio nije mogao održati.

Novi vjetar u leđa osjetio se 2002., kada manifestacija pronalazi novu koncepcijsku formulu i fokus svoga interesa usmjerava ne samo na hrvatski, već i europski film, pogotovo onaj koji živi u sjeni velikih produkcija i mukotrpno pronalazi put do gledatelja. Od tada do danas, osim prikazivanja hrvatskih filmskih ostvarenja, festival redovito nudi međunarodni program, kao i mnoge tematske programe i retrospektive.

Sačuvati festival domaćega filma, a istodobno pružiti uvid u aktualna kretanja u europskoj i svjetskoj filmskoj proizvodnji i ranije je bila neostvarena tendencija Festivala koji su rado posjećivale svjetske zvijezde kao što su Sophia Loren, Richard Burton, Elizabeth Taylor, Miloš Forman, Branko Lustig, Ralph Fiennes, James Ivory, John Malkovich, Jeremy Irons, Christopher Lee, Jiri Menzel…

U zlatna vremena Pula je pozivala oko tisuću festivalskih gostiju, među kojima su bili ugledni inozemni filmski kritičari i teoretičari, direktori etabliranih filmskih festivala i drugi renomirani filmaši iz dvadesetak zemalja.

Radi velikog broja stranih novinara i kritičara, festivalski katalog se u najboljim godinama tiskao na hrvatskom, ruskom, engleskom i francuskom jeziku, a o nesvakidašnjoj atmosferi u kojoj je posao obavljala sedma sila svjedoči molba novinarima da 'ne iznose pisaće strojeve izvan zgrade i ne zaboravljaju ih u parku'.

Podaci iz šezdesetih godina pokazuju da su ulaznice za sve projekcije znale biti rasprodane i tjedan dana prije početka Festivala, a o živom turističko-ugostiteljskom duhu osamdesetih svjedoči informacija da je samoposluga na tržnici u dane festivala radila 24 sata, a mnogi kafići i restorani nisu zatvarali vrata do zore.

Pod pulskim zvjezdanim nebom

Najposjećeniji filmski festival u Hrvatskoj neće iznevjeriti očekivanja publike ni ove godine, kada nas u nacionalnom programu očekuje 11 filmskih naslova i nekoliko koprodukcija u kojima su sudjelovali hrvatski filmaši. Mnogima će biti zanimljiv i nedavno pokrenuti program kratkoga filma koji je u Pulu doveo niz mladih talenata. Velik interes izazvat će i međunarodni program s ostvarenjima koja stižu s uglednih inozemnih festivala, poput 'Zbogom kraljice' Benoita Jacquota, koji je otvorio ovogodišnji Berlinale i filma 'Ljubav' Michaela Hanekea, ovogodišnjega dobitnika Zlatne palme u Cannesu.

Izuzetan užitak za publiku bit će gledanje 'Koriolana', antičkog spektakla Ralpha Fiennesa u izvornoj scenografiji pulske Arene. Ako redateljski prvijenac glumca koji je stekao svjetsku slavu ulogom Amona Goetha u 'Schindlerovoj listi' nije adekvatan mamac za vas, ne brinite, napretek je drugih razloga da osigurate svoje mjesto pod pulskim zvijezdama i osjetite ubrzano bilo polustoljetne tradicije koja pažljivo osuvremenjuje svoje vrijedno ruho.