Sindrom paralize pogađa ptice u Queenslandu i Novom Južnom Walesu najmanje od 2012. godine, a sličan je zabilježen i kod letećih lisica prije pet godina, piše Guardian. Znanstvenici još uvijek ne znaju jesu li ova dva sindroma uzrokovana istim čimbenikom, no geografski se preklapaju i javljaju sezonski, najčešće u prosincu i siječnju.

Tijekom 2024. RSPCA je primila 1079 letećih lisica u svoju bolnicu za divlje životinje u Wacolu, Brisbane, te gotovo 8000 duginih lorija u dvije ustanove, izvijestio je dr. Tim Portas, voditelj veterinarske službe za divlje životinje.

Sindrom paralize

'Povijesno gledano, svake godine primili bismo oko 2600 lorija i 200 letećih lisica', rekao je Portas. Dodao je da, iako svi prijemi nisu povezani sa sindromom, 'najčešći razlog hospitalizacije lorija, kao i povećanog broja lisica, bio je sindrom paralize'.

Bolnica za divlje životinje zabilježila je neobično kasan vrhunac prošle veljače, kada je primljeno 195 lorija u jednom danu, uz novi porast u prosincu, s više od 100 životinja dnevno.

Služba za spašavanje i obrazovanje o divljim životinjama (WIRES) u Novom Južnom Walesu zasad nije primijetila povećanje broja pogođenih životinja, ali se priprema za moguće slučajeve u nadolazećim tjednima.

Kod oboljelih lorija i letećih lisica paraliza se očituje kao slabost stražnjih nogu i nemogućnost letenja. 'Ptice se mogu činiti slabima i nesposobnima za let', rekla je dr. Alison Peel sa Sveučilišta u Sydneyju. 'Loriju bi mogli skakutati po tlu, no leteće lisice padaju u nisko granje, nesposobne se popeti.'

Dr. Peel je opisala sindrom kao 'značajan problem za dobrobit životinja' jer ozbiljno pogođene jedinke mogu izgubiti sposobnost treptanja, gutanja i disanja, što može uzrokovati gušenje ili dehidraciju.

'Životinje koje prežive zahtijevaju potpunu njegu', rekla je Storm Stanford, njegovateljica letećih lisica u WIRES-u. 'Početni tretman često uključuje injekcije tekućina kako bi preživjele dok ne počnu koristiti jezik za piće.'

Prema dr. Peel, većina životinja koje nisu previše pogođene preživi, ali je potrebno nekoliko tjedana intenzivne potpore kako bi se oporavile i vratile sposobnost letenja.

Postoji zajednički uzrok?

'Čini se da postoji neki zajednički uzrok', rekla je Peel, koja vodi radnu skupinu za istraživanje sindroma paralize. 'Trenutno nema dokaza da se sindrom prenosi između životinja.'

Dodala je da su sindromi sezonski, s nekim godinama težim od drugih, a mogu se povezati s obilnim kišama. 'Moguće je da se radi o prirodnom gljivičnom ili bakterijskom toksinu, poput botulina, čije su razine porasle zbog promijenjenih uvjeta okoliša.'

Pozvala je sve koji primijete bolesnu životinju da odmah nazovu lokalnu skupinu za rehabilitaciju divljih životinja ili veterinara, umjesto da sami interveniraju.

Dr. Peel je usporedila simptome s onima kod vodenih ptica oboljelih od botulizma, a koji nastaje kada ptice unesu botulin – snažni živčani otrov koji proizvodi bakterija Clostridium botulinum.