Hoće li vlada Tihomira Oreškovića izgubiti i drugog ministra u samo 20 dana otkako je zasjela u Banske dvore? Sudeći prema informacijama koje je objavio tjednik Novosti o Zlatku Hasanbegoviću kao suradniku časopisa Nezavisna Država Hrvatska, koji se divio herojstvu ustaša, teško da će Hasanbegović uspjeti zadržati fotelju ministra kulture. Teško je zamisliti i da će se Hasanbegović odreći svoje prošlosti i javno se ograditi od NDH i reći da je 'uvjereni antifašist', što od njega zahtijeva Most. Životopis Zlatka Hasanbegovića opterećen je proustaškom prošlošću, a možda je on u međuvremenu i evoluirao u 'uvjerenog antifašista' i demokrata, ali nijednim potezom ili izjavom do danas nije sugerirao da se to uistinu dogodilo
Četiri mjeseca su prošla od parlamentarnih izbora, mjesec i pol iscurilo je od dogovora HDZ-a i Mosta o sklapanju koalicije, 20 dana u Banskim dvorima sjedi nevjerodostojni premijer Tihomir Orešković, sveden tek na marionetu prvog potpredsjednika Vlade RH Tomislava Karamarka. Na dane se čini kako ga oni koji su ga odabrali namjerno miniraju i rade od njega budalu.
U prvih šest dana ostao je bez svog 'dobrog ministra' branitelja Mije Crnoje i nije mu naručen novi, slučaj Hasanbegović od dana imenovanja opterećuje čitavu vladu i postavlja se pitanje kakvim su (dez)informacijama zasuli Oreškovića kad on tvrdi da je Hasanbegović 'uvjereni antifašist'. Bilo bi zgodno da i hrvatska javnost vidi sve te podatke o njegovim suradnicima koje je na uvid i na znanje dobio premijer Orešković. Već se pokazalo kako je oskudno Oreškovićevo znanje o ministrima; on je svjesno pristao biti talac onih koji su ga instalirali, ali mi ne moramo biti taoci njegovih i njihovih kadrova.
Orešković čeka da mu postave novog ministra branitelja, sad mu 'visi' i ministar kulture, čeka da mu postave zamjenike i pomoćnike ministara, a mora čekati i da mu odluče hoće li supotpisati smjenu šefa SOA-e Dragana Lozančića, kojemu je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uskratila povjerenje iz samo njoj i Zdravku Mamiću poznatih razloga.
U tom čekanju Tihomiru Oreškoviću ostaje tek da posjećuje Kaptol, prošeta zagrebačkom špicom i s istim žarom, kojim je branio 'dobrog branitelja' Crnoju, sad brani svog 'uvjerenog antifašista', ministra kulture Zlatka Hasanbegovića, o čijem dosljednom 'antifašizmu' danima zgroženo bruji demokratska Europa. Hasanbegović je antifašist baš onoliko koliko je Orešković stručnjak za hrvatski jezik.
Koordinatori za koordinaciju koordinatora koordinacija
Njegov ministar gospodarstva Tomislav Panenić proslavio se najbjednijim opravdanjem za otuđenje imovine – stiropor je odnio iz kontejnera svog poslodavca da bi ga poklonio, kako tvrdi, djetetu poginulih branitelja. Nije on ni prvi ni zadnji u Banskim dvorima koji 'poklanja' tuđu imovinu, ali je prvi kojemu je palo na pamet opravdavati to brigom za dijete poginulih branitelja. Može li se niže pasti? Zašto nije kupio stiropor pa ga poklonio?
Stiroporni Panenić trebao se ukazati ovih dana na Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav te obrazložiti promjene zakona o raspolaganju državnom imovinom. Nije se pojavio. Nije opravdao nedolazak. A i zašto bi, pa riječ je tek o državnoj imovini, za koju Orešković kaže da je rizors koji se mora hitno aktivirati. Odbor za Ustav vodi Panenićev drug iz Mosta Robert Podolnjak, koji je po ministru stiropora opalio kao da je iz SDP-a, a ne iz njegovog političkog legla.
Minimum dijaloga i dogovora ne da ne postoji unutar vladajuće koalicije, komunikacija ne funkcionira više ni među preostalim mostašima. Komunikacija u Vladi i savezu Domoljubne koalicije i Mosta je takva da ćemo uskoro dobiti i koordinatore za koordiniranje koordinatora koordinacija.
Ministrica socijalne skrbi Bernardica Juretić ostala je bez onih Karamarkovih 1000 eura za svako novorođeno dijete, pa rješenje za izlaz iz općeg kaosa i beznađa u koje smo gurnuti vidi samo u molitvi, a do te je mjere pretjerala s pozivima na molitvu da joj je biskupMate Uzinić morao poručiti da molitva nije dovoljna i da treba zasukati rukave i raditi. Prethodna vlada nije se ubijala od posla, ova još uvijek ne radi ništa pametnoga.
Što sad s ovom vlašću i ovom i ovakvom državom? Što sad s ovim narodom?
Baš je krasna ekipa u čijim je rukama u ovom trenutku hrvatska država, sve dobronamjeran stručnjak do stručnjaka, sve iskren domoljub do domoljuba i uopće nije jasno kako ovdašnja javnost (a ni inozemna) ne shvaća kako nam se samo posrećilo nakon ovih parlamentarnih i ne tako davnih predsjedničkih izbora. Umjesto da se udobno smjeste u ovom kazalištu lutaka RH, umjesto da se dive 'reformama' koje se cijede i isparavaju iz kazana Tomislava Karamarka i Bože Petrova, umjesto da su zahvalni što predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović ima kršćansku širinu i ne radi razlike među ljudima pa slavi rođendane, grli se i ljubi i s prezrenima poput Zdravka Mamića i Velimira Bujanca, građani su umorni, ogorčeni, nezadovoljni, frustrirani. Ne valja im čak ni neprepoznati genij Zoran Milanović, za kojega je prava šteta što svoje talente, vještine i politički ugled ne iskoristi na svjetskoj sceni.
Prosječne hrvatske građanke i građani sve nešto 'njurgaju' i strahuju, svi su nešto zaduženi i nezadovoljni, većina je prebrzo izgubila interes za ustaše i partizane (potrošit će se brzo i rasprava o tome je li Hasanbegović nosio ustašku ili HOS-ovu kapu), oglodana je i ta kost. Javnost u prosjeku ne zadovoljava ni ključna kost SOA, teško se pale više i na 'di si bio '91'. Nije lako s takvim narodom.
Najgori su ovi privatnici što rade, a nisu na Državnom proračunu, tih 650.000 koje nitko desetljećima ni ne zarezuje, ali rekordno oporezuje – ti su, zajedno s ovima iz sustava obrazovanja, znanosti, kulture, zdravstva i opće sigurnosti, skoro pa najgori. Gori od njih su možda samo oni koji su među 170 tisuća penzionera (od 1,1 milijun umirovljenika) odradili puni radni staž pa otišli u penziju. Pa ti, da su išta vrijedili, da su se barem malo znali snaći, sigurno ne bi radili do penzije. To nisu znali, ali kritizirati znaju.
Što sad s tim i takvim narodom?
Hrvatska je zarobljena u talačkoj krizi, zatvorena u kazalištu lutaka, otmičari su na vlasti, otmičari su i u opoziciji. Može li nas itko ovdašnji izvući iz te krize? Jesmo li iscrpili vlastite rizorse za spas i promjene na bolje?
Što sad s ovom vlašću i ovom i ovakvom državom?
