Nedavno sam se probudio s ječmencem na oku. To mi je bio prvi, a nadam se i posljedni u životu. Dok sam razmišljao o tome na koji način da pristupim tom problemu, jedna misao mi se vrtjela glavom – stafilokok. Mažući kapak antibiotskom mašću, sjetio sam se sindroma toksičnog šoka, ozbiljne bolesti koja uključuje visoku temperaturu, groznicu, ometa normalne funkcije organa i dovodi tijelo u stanje šoka. Taj sindrom može pogoditi svakoga – mlade i stare, žene i muškarce te djecu. Ne postoji jedan test kojim se otkriva; dijagnoza se postavlja spajajući nekoliko različitih testova i kriterija. Do pedeset posto oboljelih može umrijeti, a nekima će se oboljenje vratiti. Može se pojaviti kao posljedica raznih tjelesnih stanja, ozljeda, otvorenih rana, infekcija, uboda insekata, stranih predmeta u tijelu, menstruacija ili poroda.

Istražujući na temu, odlučio sam istaknuti menstrualni ciklus kao jedan od uzroka. Gledajući reklame na televiziji, oni dani u mjesecu čine se kao nešto prilično jednostavno. Dakako, iz muške perspektive. Gledajući nasmiješene žene kako veselo vode svoje živote uz pomoć tampona i uložaka raznih oblika, krilaca te upijajućih sposobnosti na drugo ni ne pomislimo. Plava tekućina je apsolutni LOL! Žele li reći da je krv voda? Pa dijelom i jest, iako se s tim ne bi složili na jednoj od emisija na RTL-u.

Razvijanje imunosustava i higijenskih navika

Iako se broj slučajeva sindroma toksičnog šoka uzrokovanog nošenjem tampona prilično smanjio, i dalje možemo čuti o djevojkama, čiji imunosustav i higijenske navike još nisu sasvim razvijeni, kako završavaju u bolnici zbog infekcija koja je do toga dovela. Glavni uzročnik sindroma jest staphylococcus aureus – vrsta stafilokoka koja živi na koži i sluznici - pogrešna uporaba i/ili određene vrste tampona mogu dovode do povećanog rasta broja bakterija. Osim s. aureus bakterije, sindrom mogu uzrokovati i ostali streptokoki iz grupe A.

Prvo se pozabavimo krivom uporabom. Tamponi se moraju mijenjati svakih četiri do šest sati. Ne smiju se ostavljati u tijelu preko noći, već bi se tada trebali koristiti za to namijenjeni ulošci. Prilikom umetanja tampona ne bi trebalo koristiti plastične aplikatore ili imati duže nokte jer bi se mogla oštetiti obloga vaginalnog tunela. I da, ruke moraju biti oprane i suhe.

Kod vrsta tampona važno je da se radi o što kvalitetnijem proizvodu, što ne mora nužno značiti što skuplji tampon. Za početak je važno da je tampon prošao proces sterilizacije. Zatim, bitni su materijali. Trebalo bi izbjegavati umjetne i često jeftine materijale. Neki brendovi koriste mješavinu lažne svile - potražite 'rayon', tj. viskozu na pakiranju – dobiven iz celuloze drveta, što znači da je dijelom umjetan i dijelom prirodan materijal, pamuk i sintetika/poliester. Tijekom mjesečnice kiseli pH vagine 4,2 postaje lužnatiji, na nekih pH 7-7,4, čime se uz prisutnost tijelu stranog objekta, ali i plinove koje tampon zaustavlja i proizvodi, stvaraju idealni uvjeti za razvoj stafilokoka. Upravo sintetski dijelovi tampona dodatno pogoduju razmnožavanju. Ipak, čak se i sasvim prirodne tampone mora redovito mijenjati!

Tamponi moraju imati zaštitni sloj prirodne supstance koji će spriječiti da mali komadići tampona otpadaju i ostaju unutar tijela, što bi truljenjem također moglo uzrokovati trovanje.

Zašto je važno birati organske tampone?

Pesticidi, herbicidi, umjetna gnojiva, dioksin koji se pojavljuje kao nusproizvod raznih kemijskih procesa (npr. izbjeljivanje i kod proizvodnje pesticida), kemikalije za dezinfekciju i plastificirani premazi, sve su to kemikalije koje će sluznica upiti i prenijeti u krv i organe. Jedina prednost tampona naspram uloška jest smanjena mogućnost curenja i sloboda kod aktivnosti.

Iz osobnog iskustva... Ovaj... Mislim... Iz iskustva dragih mi i bliskih žena mogu vam apsolutno pohvaliti i predložiti upotrebu menstrualnih čašica. Ne samo da donose svu slobodu tampona, nego je rizik od curenja još manji. K tome, imate dvije vrste na odabir – od prirodnog lateksa i od medicinskog silikona koji je odličan ako imate alergiju na lateks. Dolaze u dvije veličine, načelno se manja koristi kod djevojaka i žena koje nisu rodile.

Iako su patentirane još 1932. godine, 1987. krenule su u komercijalnu proizvodnju. Do danas nije zabilježen nijedan slučaj sindroma toksičnog šoka kod upotrebe menstrualne čaše! Po meni je već to sasvim dovoljan razlog za prelazak na njih.

Čašice traju pet do 10 godina ako se pravilno koriste, dok neke tvrtke preporučuju godišnju zamjenu. Svakih dvanaest sati je potrebno promijeniti, tj. izvaditi čašu, oprati je u blagom deterdžentu i u provjereno čistoj vodi, a nije loše ni prokuhati je nekoliko minuta u ključaloj vodi.

Minusa praktički ni nema. Dozvolite si nekoliko dana isprobavanja, učenja i navike na ovaj novi način brige o higijeni tijekom menstrualnog ciklusa. Samo nemojte ovu čašu dignuti u zrak i nazdraviti zdravlju. :)