Iako su u kampanji za europske izbore najveće europske političke grupacije istaknule tzv. spitzenkandidate za predsjednika Europske komisije, šefovi država nisu se obvezali da će poštovati taj sustav, tako da i ta funkcija ulazi u pregovore o popuni fotelja.

Naime, zemlje članice nikad nisu pristale, niti su u potpunosti podržale ideju o spitzenkandidatu. Ideju u potpunosti nisu prihvatili ni predstavnici Alijanse liberala i demokrata (ALDE) u Europskom parlamentu te su ponudili više, a ne samo jednog spitzenkandidata. Predsjednik Europske komisije najznačajnija je politička funkcija unutar Europske unije te predsjednici država i vlada ne žele tek tako ispustiti iz ruku ovlast da oni odlučuju o čovjeku koji će sjediti u toj fotelji.

Prema pravilima, kandidata predlažu nacionalni čelnici u Europskom vijeću (u kojem sjedi 28 čelnika država članica), uzimajući u obzir rezultate izbora za Europski parlament. Da bi novi čelnik EK bio izabran, potrebna mu je podrška većine zastupnika u Europskom parlamentu.

EPP, unutar kojeg djeluje i HDZ, bit će najbrojnija politička grupacija u novom sazivu Europskog parlamenta i prema tome logično bi bilo da njihov spitzenkandidat Manfred Weber postane predsjednikom Europske komisije, na čemu oni i dalje ustraju. Međutim, pojavili su se otpori. Sama činjenica da su otvoreni pregovori o funkcijama ne ide Weberu u prilog.

Osim mjesta predsjednika Europske komisije, otvoren je lov na mjesto predsjednika Europskog vijeća, Europskog parlamenta, kao i visokog predstavnika Europske unije za vanjske poslove.

Prvi i formalni put kojim će se tražiti novi čelnici EU-a onaj je koji će voditi predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk. A Tusk je istaknuo kako čelnici neće biti vezani za proces spitzenkandidata. Prema tom konceptu, koji zastupa većina u Parlamentu, predsjednik Komisije trebao bi biti netko tko se kandidirao na izborima za Europski parlament kao 'vodeći kandidat' za paneuropski savez stranaka.

Drugi, pomoćni kontekst bit će razgovori između čelnika koji jesu u Europskom vijeću i koji su dobili povjerenje velikih političkih grupa, tj. pučana, liberala i socijalista.

Uz Plenkovića i latvijskog premijera kao pregovarače EPP-a, u razgovorima će sudjelovati premijeri Nizozemske i Belgije Mark Rutte i Charles Michel, koji predstavljaju liberale, te premijeri Španjolske i Portugala Pedro Sanchez i Antonio Costa, koji predstavljaju socijaldemokrate.

Upitan kako to da su baš on i latvijski premijer izabrani u ime EPP-a, Plenković je odgovorio: 'Više stvari je utjecalo, svatko od nas ima neki svoj personality, ljudi nas poznaju, znaju tko što može s kim i kako dogovoriti. U krajnjoj liniji, bili smo obojica zastupnici u Europskom parlamentu, pa znamo otprilike kako funkcioniraju i dogovori ondje. Gledalo se tko može pomoći.'

Poduzetnik i lingvist Krišjānis Kariņš postao je latvijskim premijerom krajem siječnja ove godine. U karijeri je obnašao funkciju ministra gospodarstva, a dug niz godina bio je zastupnikom u Europskom parlamentu. Rodio se i odrastao u SAD-u, u kojem su mu roditelji izbjegli tijekom sovjetske okupacije Latvije. Ima i američko državljanstvo.

Prilikom odabira vodećih funkcija u Europskoj uniji prelamaju se mnogi nacionalni, gospodarski i ini interesi te je potrebno sve usuglasiti. Situaciju posebno komplicira činjenica da u novom sazivu parlamenta EPP i Progresivni savez socijalista i demokrata (S&D) neće imati natpolovičnu većinu i neće moći sami podijeliti funkcije, već će morati trgovati s liberalima, a možda i zelenima.

Da će pregovori biti teški, govori činjenica da su liberali odbili istaknuti jednog kandidata za predsjednika Europske komisije dijelom zbog nametanja sustava spitzenkandidata. Također, socijalisti, zeleni i liberali već su signalizirali da ne žele Webera na čelu Komisije. Spomenute tri grupacije imaju znatno više mandata u Europskom parlamentu nego EPP te će trebati mnogo političke i diplomatske vještine da se zadovolje svi apetiti.

Portugalski premijer, socijalist António Costa javno je odbio Webera, a francuski predsjednik Emmanuel Macron, kojeg svrstavaju u liberalni front, također ga - prema pisanju europskih medija - ne želi. Macron je izjavio kako želi da dvije žene i dvojica muškaraca s jakim osobnostima predvode Europsku uniju u sljedećih pet godina. Weberu pak zamjera nedostatak iskustva.

Francuzi bi na mjestu predsjednika Komisije rado vidjeli glavnog pregovarača za Brexit Michela Barniera. Macron upozorava da nije uvjet da Francuz bude šef Komisije, ali da bi morao biti francuski govornik i frankofil.

Politico.eu piše da se diplomati EU-a nadaju kako će čelnici Parlamenta sami donijeti zaključak da niti jedan od spitzenkandidata ne može osvojiti većinu i da se trebao naći kompromisni kandidat.

Kako EPP na čelu s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel još uvijek ustraje na načelu spitzenkandidata, Plenkovića zapravo čeka nezahvalan posao obraniti Webera i osigurati što više pozicija za EPP, na koje računaju kao i dalje najmoćnija grupacija u Europskom parlamentu.