Mandat aktualnog čelnog čovjeka UN-a Ban Ki-moona istječe zadnjeg dana iduće godine, a navodno je gotova stvar to da će, osim što će na tu funkciju biti izabrana osoba iz kruga istočnoeuropskih zemalja, novi šef UN-a biti šefica. Hoće li to možda biti Vesna Pusić, koja je prije nekoliko dana konačno službeno potvrdila svoju kandidaturu, ili ipak Irina Bokova, koju je još prošle godine kandidirala Bugarska?

Iako Bokova i Pusić nisu jedine pretendentice na ovu visoku funkciju (premda bi se o tome koliko je stvarno značenje UN-a danas moglo i trebalo raspravljati, ali o tome drugom prilikom, kao i samom izbornom postupku), ipak slove kao ključne kandidatkinje o kojima najbolje govore njihove bogate biografije. No kako je riječ o politici, ni kompetencije same po sebi nisu dovoljne, već je potrebno biti i prihvatljiv različitim stranama, naime SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Kina čine Vijeće sigurnosti na čiju preporuku UN-ova skupština imenuje glavnog tajnika ili glavnu tajnicu.

Izbori za glavnog tajnika UN-a još su u ranoj fazi

Ocjenjujući šanse Pusić u srazu s Bokovom u utrci za glavnu tajnicu UN-a, politički analitičar Branko Caratan bio je vrlo kratak: 'Šanse su tu, ali kolike – teško je reći.' Njegov kolega Boško Picula ponajprije upozorava 'da su izbori za glavnog tajnika UN-a još u jako ranoj fazi i sigurno će se pojaviti još nekoliko ozbiljnih kandidata i/li kandidatkinja. No i da ostanu samo ona i Bokova u utrci, teško bi Pusić mogla postati glavna tajnica UN-a.'

I politički analitičar Tihomir Cipek, iako kaže da Pusić nije bez šansi, ipak smatra da 'Irina Bokova ima veće šanse, što je vidljivo već i na razini doista impresivne biografije. I Pusić i Bokova su vrlo ugledne i poznate po zalaganju za ljudska prava, posebno prava žena i prava manjina, no Bokova je već dugo unutar struktura UN-a, a i sada je na čelu vrlo važne institucije usmjerene na to da širi dobre odnose', ističe Cipek.

Bokova u balansu, Pusić bez dovoljno iskustva

'Bokova osim aktualne pozicije ima i bogato iskustvo u međunarodnim organizacijama koje Pusić nema', podsjeća Picula. Naime, Bokova je prije nego što je postala glavna ravnateljica UNESCO-a bila ministrica vanjskih poslova Bugarske i veleposlanica u Parizu. Nositeljica je ordena Legije časti i pored francuskog odlično govori još nekoliko (svjetskih) jezika.

'No u prednosti je i s obzirom na položaj Bugarske u međunarodnoj politici', ističe Picula, jer 'kod izbora na ovakve funkcije nije riječ (samo) o osobnoj karijeri, nego i zemlji iz koje kandidati dolaze s obzirom na političke poteze i pokretanje inicijativa u međunarodnoj politici', a u tome je, upozorava Picula, 'Hrvatska gotovo nevidljiva'.

Iako se Bokovoj često spočitava obiteljske veze s komunističkom partijom, a i sama je bila njena članica te je i danas dio bugarskih socijaldemokrata, 'ona svoju povijest ne skriva, niti joj to predstavlja minus', ističe Cipek, dodajući da je Bokova studirala u Moskvi, ali i bila stipendistica NATO pakta.

Bez obzira na ishod, Pusić ima odskočnu dasku

Pusić, unatoč kvalitetnom životopisu i respektabilnoj karijeri te bogatom iskustvu u poslijeratnoj politici, ipak nema pozadinu jaku poput one kakvu ima Bokova, a dodatno 'bodove može izgubiti kod Nesvrstanih zbog hrvatske politike prema Palestini - nije slijedila moralna načela i način na koji se odnosila prema Palestini jednostavno nije bio korektan', upozorava Cipek. S druge strane, situacija s Palestinom spominje se i kao mogući minus Bokovoj od Amerikanaca jer je UNESCO u njezinom mandatu priznao Palestinu kao punopravnu članicu.

No što se tiče Pusić i pitanja je li možda poletjela previsoko, Picula smatra da bi, u slučaju da Pusić postane glavna tajnica UN-a, to bio vrhunac njezine karijere, ali i ako to ne ostvari, ne mora značiti da je njezinoj karijeri došao kraj, naime uvijek može biti saborska zastupnica. Cipek pak smatra da će, kako god prošla kandidatura Pusić za glavnu tajnicu UN-a, to biti značajno za njezinu buduću karijeru, pa čak i prednost ako odluči javiti se za neku drugu važnu funkciju.