Iako je tržište igara zasićeno naslovima koji se odvijaju u Drugom svjetskom ratu, to nas kod Saboteura ne smeta. Da, i on pati od iste izlizane tematike. Međutim, ta je tematika ovdje obrađena na jedan specifičan način. Autori su se poigrali s koloritom i stvorili igru fantastične atmosfere koja isijava gotovo umjetničku auru. Nivoi su crno-bijeli! To jest, stvoreni su od nijansa sive, a samo su neki objekti obojani u ostatak svjetlosnog spektra. To su uglavnom neki artistički detalji poput kravate, nacističke trake oko ruke itd. Kako je opravdan ovakav kolorit? Upravo s nacističkom okupacijom i psihološkim stavom glavnoga junaka prema istoj.

Međutim, kada oslobodite neki sektor grada (Pariza), on se ispunjava živim bojama. Baš je taj kontrast topline i okupacijske hladnoće ono najupečatljivije u igri. Zapravo, čudno je što su autori uopće bili toliko hrabri da isprobaju nešto ovako novo i originalno. Nažalost, izgleda da neće nastaviti s kontinuitetom realiziranja takvih ideja jer su dobili nogu. Da, Pandemic Studios više ne radi za Electronic Arts i ovo im je bila posljednja službena igra. A ako se snađu sami, super... Mi im želimo sve najbolje. No želimo im i da ipak porade na nekim detaljima koji ih muče u njihovim naslovima.

Tih neugodnih detalja, to jest propusta, ima i ovdje. Posebno su nagrđene kontrole. Kako one dok se vozite u automobilima, tako i one koje koristite prilikom pentranja po zgradama. Više o tome možete saznati u video prilogu. Nažalost, u igri smo uočili i mnogobrojne bugove. Posebno će se napatiti vlasnici ATI-jevih kartica s kojima igra ima neke neriješene račune. Čitaj - Saboteur se s ATI-jevkama često ruši u Windowse! Bugove smo uočili i u umjetnoj inteligenciji. Iako bi nacisti trebali reagirati na svaki krivi pokret ili zvuk, nekoliko puta uopće nisu marili što smo im ubili kolegu pred nosom. Dakle, Saboteur je vrlo daleko od savršene igre. No spašava ga spomenuta atmosfera i to unikatno poigravanje s psihodeličnim koloritom. Zaigrajte ga i doživjet ćete nešto novo!